VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 193

193 našao, dokazuju, da Zedinić u opće nije nikada kantor bio, već se samo znade, da je on bio od god. 1584. do 1586. kustos, kada je kao takav umro. (Kovačević, II. d. 214.) Krčelić i Matković indi imadu posve krivo označenu godinu smrti i neke druge podatke o Zediniću, kada Krčelić piše: »Philippus Zediniçh 1584. mortuus. Hic domum erexit. Et cuivis Canonico in funere futuro, dandum Caereum ordinavit, quod ab illo hodiedum servatur«. (H. E. Z. I. 276.) Matković je ovaj podatak ovako prepisao: »Philippus Zedenić can. cantor, qui curiae cantorali fundamenta posuit, et cuivis canonico funere futuro dandum caereum ordinavit (Ad annum 1584.)« Imade posve pouzdanih podataka u kaptolskom arkivu, da je Zedinić postao g. 1584. kustos (Act. Cap. f. 76. n. 21.) i da je umro u srijedu prije Tijelovoga blagdana g. 158,6. sastaviv dan prije svoje smrti pred javnim bilježnikom i šestoricom kanonika oporuku, koju je biskup Petar Herešinci odobrio 20. lipnja. Oporučno je ostavio biskupu 31 talir i 40 vjedara vina iz Kustošije; katedralnoj crkvi 100 talira i sve usjeve u Kustošji, te cijelu procjenbenu vrijednost kurije, koju je sam sagradio. Crkvi sv. Franje ostavlja 10 talira, onoj sv. Marije pet ugarskih forinti, crkvi sv. Ivana u Novoj Vesi, gdje su mu roditelji sahranjeni, ostavlja 25 talira i misal. Prema tomu se čini, da je bio rodom iz Nove Vesi. Za sprovod je odredio 100 forinti i 50 talira, ustanoviv, da svaki kanonik dobije talir i svijeću. (Kov. II. d. 214.) Taj testamenat dokazuje, da Zedinić nije bio kantor, već kustos, da nije umro 1584. nego 1586., da je doduše sagradio neku kuriju, ali ne veli se koju, te je Matković krivo napisao, kada je rekao: »qui curiae cantorali fundamenta posuit,« a pogotovo je ničim ne zajamčena tvrdnja, da je Zedinić odredio, kako u buduće imadu kanonici dobiti svijeće, kada koji kanonik umre, jer toga prava odredbe nije si mogao kantor niti kustos aro" girati, već je eventualno bilo moguće, da je poslije, prigodom smrti drugih kanonika nastao običaj, da su se svijeće dijelile, kao što je do godine 1915. bio običaj, da su se na običnim sprovodima svima svijeće, makar i manje, dijelile. Tomo Kovačević, zagrebački kanonik od god. 1694. do 1724. stanovao je godine 1704. u kuriji, koja je stojala na onom mjestu, gdje je danas kurija broj 8. Je li je prije gornje godine stanovao u kojoj drugoj kuriji nije poznato. Ta prvobitna kurija na današnjem mjestu kurije bila je valjda drvena, jer je prigodom požara 14. lipnja 1706. sva izgorila. 13