VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 177

kaptolu, redovnici su se kojekuda razbježali, napustili sgradu, koja je njeko vrijeme pusta bila, dok ju nije kaptol okupirao i tamo smjestio škole i sjemeništa. Dakako da su Franjevci kad su nastala trajno mirnija vremena, okupiranu zgradu reklamirali, te tamo opet Franjevce smjestili. Sve te prilike opisuju onodobne autentične listine, koje su nedavno publicirane pod naslovom »Monumenta Habsburgica.« Krčelić priobćuje povelju kralja Ferdinanda od I. svibnja g. 1533. (H. E. Z. I. pag. 220.) u kojoj se veli: »Cum Canonicorum Domus, funditus combustae essent, iique incertis sedibus vagarentur, Turris Capituli, cum Domo et horto, in Civitate superiori sita custodiant. Sam biskup Simon, kojega je možda savjest pekla, jer je za pravo bio uzrok popaljenoga Kaptola, kako piše kanonik Kovačević povjestničar zagrebačke biskupije, izdao je konstituciju, kojom podijelju znatne pogodnosti kanonicima, koji nove kurije gradili budu (Farlati, Illyr, sacr. V. 530.). Ova konstitucija nalazi se i u Kaptolskim statutima g. 1794. (Cap. X. pag. 104.) ali je g. 1884. onamo modificirana, da svaki novo imenovani kanonik, kada se useljuje u podjelenu mu kuriju, mora platiti s naslova »taxa domalis« 60 for. a. vr. (1. c. 297.), u korist crkvene blagajne. Kada je Kaptol polučio to, da su na današnjem mjestu, koje se Kaptol zove, izključivo kanoničke kurije bile, to do sada nije još moguće točno opredijeliti jer se po njekom autentičnom spisu zagr. kaptola vidi da je g. 1645. bilo na današnjem Kaptolu više kuća raznih svjetovnih vlastnika, koji su u tim kućama i stanovali. Taj će službeni spis biti u cijelosti priobćen onom prilikom, kada bude u ovoj razpravici govor o kaptolskoj vijećnici. Pošto sam do sada spomenuo kapolske stanove u obće prelazim sada na opis pojedinih kuća, te priobćujem ono što je danas moći zabilježiti o njima. Možda će se u buduće još moći pronaći više podataka, kao i izpraviti netočnosti po meni iznesene. Malo imade o gradnjama sada obstojećih kurija podataka a i o stanarima se nije točna evidencija vodila. Ponješto bi se stanari mogli eruirati po kaptolskim zapisnicima, kada je komu koja kurija podijeljena, ali o tome ne ima redovitih podataka. U posljednje vrijeme od g. 1859. do 1905. običavao je kanonik i potonji zagr. prepozit Gugler u knjizi »Memoriale demortuorum Canonicorum etc.« uz dan smrti i kratki nekrolog upisati i kućni broj kurije u kojoj je koj kanonik živio kada je umro, ali koji put upisao je i krivi broj a kadkada je i zaboravio naznačiti broj, nu pošto su se kanonici za života često u razne kurije selili, stoga se može to označiti većinom samo po ustmenoj predaji još danas živućih savremenika. To u 12