VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 142

142 zavladao Zadrom) sadržava »laudeš«, što ih na velike blagdane kao na Uskrs i Božić pjevahu u crkvi iza evanđelja. Drevni je bio običaj još od 8. vijeka, da se po crkvama pjevaju u počast papama, carevima i kraljevima pri osobitim zgodama kao: pri izboru, po­bjedi i t. d. pohvale ili hvalospjevi s riječima »vita et victoria. « U zadarskoj su crkvi te »laudes« ili »acclamationes« ušle u običaj još od doba vrhovništva bizantskih careva, pa se i poslije njihova vrhov­ništva kroz stoljeća održale sve do u najnovije doba. U pomenutom zadarskom hvalospjevu, nekadašnjem vlasništvu crkve sv. Šimuna 42 ), medu ostalim stoji: »Colomano ungarie., dalmatie. et chroatiç almi­fico régi uita et uictoria. Stephane* clarissimo regi n(ost)ro uita et uic(toria).« Po ovome je dokumentu posve jasno, da se tu Kolo­man aklamira kao kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, a njegov se sin Stjepan nazivlje »našim kraljem« naime kraljem Dalmacije i Hrvatske, pa se tako u isti mah razlikuju dva okrunjena kralja: opći (kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske) — Koloman i posebni (kralj Dalmacije i Hrvatske) Stjepan 43 ). »Krunidba ta (naime Kolomanova sina Stjepana) obavila se — veli dr. N. Tomašić (o. c. p. 91.) — bez dvojbe istim mahom i na istom krunidbenom saboru, kad se je i Koloman okrunio, jer je upravo njegova politika, da bude pravim i faktičnim hrvatskim kraljem sin mu Stjepan, samo tako mogla do­biti jasan izražaj. Valja da se Koloman sam ne bi bio dao ni kruniti, da mu sin ne bijaše još nejako dijete.« * 2 ) Kao profesor u Zadru htio sam god. 1907. da se pomenuti doku­menat fotografski snimi i zatražio sam za to dozvolu od tadašnjega župnika sv. Šimuna Antuna' Pavlovića. No od njega sam doznao i prvi u javnost iznio, da je staroga toga evandelistara, pošto je Bianchi u »Zara Cristiania« (u I. sv. 1877.) upozorio na važnost njegovu, iz crkve sv. Šimuna nestalo. (Isp. P. Karlić: Gundulićev »Vladislav Osman« po prijepisu Ludovika Ferovića. Dio I. Prest, iz programa velike gimnazije u Zadru za god. 1907^/08. Zadar 1908. str. 3—5). Poslije je ukradeni taj evandelistar bio u Mlecima prodan anti­kvaru Leonu Olschki-u, od kojega ga je 1893. kupila berlinska kraljevska (sada državna) biblioteka, gdje se i sad nalazi. (Potanje isp. O. Antonin Zani­nović: »Laudes iz početka 12. vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. Šimuna« u »Sv. Cerili ji« god. 1926. str. 2. i 3. — Faksimile prve strane čuvenoga toga kodeksa, na kojoj še jasno čitaju aklamacije Kolomanu i sinu njegovu Stjepanu, pa i oote, po kojima su se pjevale — donosim iz »Sv. Cecilije« dobrotom njezina urednika monsignora Janka Barlea, kome i ovdje lijepo zahvaljujem. 43 ) Na važnost ovoga dokumenta za hrvatsku povijest prvi je upozorio prof. Vjek. Klaić u svome članku »O neupotrebljenom dosad prilogu za hrvatsku povjest na početku XII. stoljeća« u »Vjesniku zemalj. arkiva« III. (1901.) s. 1.—3., — a i poslije u svojoj radnji »O krunisanju ugarskih Arpado­vića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske« u »Vjesniku hrvat, arheološ. društva« — sv. VIII. (1905.) s. 108.—109. Dr. Petar Karlić

Next

/
Thumbnails
Contents