VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 124

124 Madžara koristovati i Bizantinci želeći opet pod svoju vlast predočiti gradove dalmatinske. Bilo im je u prilog, što je bizantski car Aleksije Komnenac na svoju stranu predobio nezadovoljnike medu Normanima s grofom Gotfridom, sinom poznatoga grofa Arnika iz Giovenazza — na čelu, obećavajući im velike časti u bizantskom carstvu. Nezadovoljni su ti normanski vitezovi, koji su u službi Roberta Guiskarda držali posadu u Kastoriji, prešli bili već u jeseni 1083. svi u službu bizantskoga cara. Tako je eto u carskoj službi pošao Gotfrid s brodovljem negdje sredinom 1091. god. da uspostavi opet carsku vlast u bivšoj Themi Dalmaciji. Na taj način dolazi Zadar još god. 1091. pod vrhovništvo bizantsko, kako se to jasno vidi po datiranju zadarske isprave: »Anno incarnacionis Jesu Christi nostri domini millesimo XCI. Kyri Alexio Constantinopoleos imperante.«

13

) Lijepo obzirom na domaće osobe, koje se kao svjedoci spominju u ovoj ispravi, primjećuje dr. Fr. Rački (Borba. R. XXX. s. 111.) veleći: »Imena odličnijih gradjana zadarskih one dobe, medju kojimi se navode s jedne strane: Vitaca, Desina, Budinil, Grubica, Prono, Brat, M. Ciela, Miha; s druge Prestancio, Barba, Prestabarba, Domaldello — ova imena potvrdjuju, kako je gradjanstvo hrvatskim i romanskim življem izpremiešano bilo. Nù hrvatske porodice niesu mogle s ponosom gledati na ono razsulo, koje je u Hrvatskoj mah preotelo; pà se ni o državnu vlast hrvatsku oprieti, da se davne težnje romanskoga življa obuzdaju.« Po dvogodišnjem pak boravku carskoga pouzdanika grofa Gotfrida s brodovljem u Dalmaciji mogli bismo doduše pomišljati, da mu je valjada izišlo za rukom i još koji drugi grad u nekadanjoj bizantskoj Themi Dalmaciji predobiti za Bizant, No držim, da nikako ne stoji ono, što dr. Šišić (Povijest Hrvata 1925. na str. 612.) o toj obnovi carske vlasti u bivšoj Themi Dalmaciji kao »sigurno« kaže; »Detalji ni jesu poznati, samo je sigurno, da je Gotfrid svoj zadatak izvršio: već potkraj 1091. dalmatinski gradovi i otoci bijahu sastavni dio vizantijskoga carstva.« Ali da to nije bilo »sigurno« »već potkraj 1091.« godine dokazuje nam dalje pisanje samoga profesora Šišića, koji, govoreći (o. c. na str. 614.) o sastanku provincijalne sinode (7. ož. 1095.) dalmatinsko-hrvatskog klera u Zadru, piše: »Jedini akt ovoga sinoda, što je do nas došao, datiran je imenom cara Aleksija, a uza nj se spominje osim gradskoga biskupa Andrije još i Drago 13

) Rački: Documenta s. 154. — Dr. Lothar Heinemann: Geschichte der Normannen in Unteritalien und Sicilien. Leipzig 1894. s. 330. — M. Šuff

lay: Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena. Zagreb 1901. s. 21. i 22. — Šišić: o. c. 1925. s. 611.