VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - _3
Bibliografija književnoga rada EMILIJA L^A S ZO WS KOGA (r. 1868.) 0 šezdesetgodišnjici njegovog života. Ne bi bilo lijepo ni pošteno, kad naš »Vijesnik kr. državnog arkiva«, ne bi o šezdesetgodišnjici svoga urednika i glavnog suradnika, Emilija Laszowskoga dostojnim i doličnim načinom ubilježio na svoje stranice njegovo ime. Mi dajemo tom zgodom u javnost bibliografiju njegovoga književnoga rada. Ta bibliografija poslužit će svakom nesamo naučen jaku i znanstvenom istoričkom stručnjaku, već i drugim čitačima, koji će u njoj naći vrelo svojih studija i pomoć za buduća svoja djela. Ova je najboljim dokazom, da je E. Laszowski dobro shvatio svoju dužnost, kao arhivski činovnik, te je uz svoj uredski rad dao i domovini plod svoga rada. 0 životu Emilija Laszowskoga progovorio sam na drugom mjestu 1 samo s nekoliko crta moram, da i ovdje izbrojim neke činjenice. On potiče iz stare poljske porodice od grba Szeliga. Rodio se je u gradu Brlogu a Kupi 1. aprila 1868. Pučku školu i nižu gimnaziju učio je privatno, a višu s maturom svršio je, kao javni dak na zagrebačkoj gimnaziji g. 1887. Iza svršene srednje škole htio se je posvetiti liječništvu, pak je zato pošao na gradačku univerzu. Ali doskora se je odlučio, da ostavi medicinu, te je prešao na pravni fakultet u Zagrebu, gdje je svršio pravničke nauke g. 1893. Već prije svršetka svojih sveučilišnih studija bio je namješten od 15. juna 1891. kao dnevničar u hrvatsko-slav. dalm. zemaljskom arkivu u Zagrebu. Od onoga vremena do danas on najrevnije služi u istom zavodu, kojemu je bio i srce i duša i u kojem je razvio svoj veliki rad. Već kao gimnazijalac počeo se je baviti čitanjem starih isprava, kojih je dosta našao u svom rođenom gradu Brlogu, a to mu je bilo tim laglje, jer ga je djed Šufflaj, gospodar drevnoga grada, odgajao u klasičnom duhu i zasadio mu, kao djetetu ljubav za latinski jezik, razgovarajući s njim još kao djetetom samo latinskim jezikom. Prvo djelce Laszowskoga bio je istorički članak, u karlovačkom »Svjetlu«: »Grad Brlog i njegovi gospodari«.
