VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 195

195 Napokon profesor Klaić spada — kako je gore naglašeno — u niz naših najplodnijih pisaca, te je on obilnim prilozima obogatio literaturu o hrvatskoj historiji i geografiji. U tim radovima odražuju se u prvom redu plodovi njegovoga znanstvenoga istraživanja, no u njima se takodjer zrcali patriotična pobuda i prošlost našega naroda, što u narodnom obziru zaslužuje osobito uvaženje. Od većih djela, što ih je profesor Klaić napisao, navodimo ova: Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, četiri svezka. Zagreb 1899.—1904. Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb 1878. Zemljopis Bosne, Zagreb 1878. Povjest Bosne, Zagreb 1882. Opis zemalja, u kojih obitavaju Hrvati, 3 svezka, 1880.—1883. Pripovijesti iz hrvatske povijesti, 3 svezka, 1885,—1891. Atlas za hrvatsku povjesnicu, 1888. Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb 1897. Krčki knezovi Frankopani, Zagreb 1901. Slavonija do XII. stoljeća, Zagreb 1882. Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda, Zagreb 1891. Osim toga napisao je on: 1. u Radu Jugoslavenske akademije pet, 2. u Vjesniku arheologičkoga društva dvanaest, 3. u Vjesniku Arkiva kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije deset ovećih rasprava. 4. u programima zagrebačke gimnazije dvije takodjer opširne rasprave i 5. za srednje škole osam školskih knjiga (napisao ili preveo). Napokon je on uredjivao zabavno-poučni časopis »Vijenac« od god. 1883.—1889., u kojem je on priopćio mnogo historijskih, literarno-listorijskih i zemljopisnih članaka. Po svom tom zaslužnom djelovanju kako na polju javne nastave tako i u području književnom zavrijedio je doista profesor Vjekoslav Klaić, da mu se priznanje izrazi načinom, kako se to sveučilišnim profesorima imenito u drugoj polovici monarkije prigodom njihovoga umirovljenja običaje činiti. Stoga je ovaj akademički senat slobodan kr. zemaljskoj vladi predložiti, da bi blagohotno ishoditi izvoljela na previšnjem mjestu za profesora Klaića primjereno zaslugama priznanje i odlikovanje. Tim povodom usudio bi se ovaj akademički senat za previšnje odlikovanje preporučiti i druge već sada umirovljene profesore, koji su takodjer časno u ovom sveučilištu ispunili bili svoje mjesto. To su redoviti profesori Tadija Smičiklas i Natko Nodilo. Prvi je naučao hrvatsku povijest, a drugi sveopću historiju u mudroslovnom fakultetu. Obojica su eminentni učenjaci i izvan granica naše domovine poznati i uvaženi; a od njih je Tadija Smičiklas predsjednik, Natko Nodilo pako pravi Član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Obojica su takodjer zaslužnim priznanjem obavljali funkcije rektora magnifika i dekana mudroslovnog fakulteta u ovom sveučilištu. Ako se još pridoda, da je Tadija Smičiklas prvak u obradjivanju naše domaće historije i da je Natko Nodilo jedan od najduhovitijih istraživača moderne historije te kao Dalmatinac osobito zaslužan za probudjenje narodne svijesti u Dalmaciji, obrazložio bi ovaj akademički senat dovoljno svoju molbu, da se kr. zemaljska vlada i na te odlične zastupnike znanosti l nastave blagohotno osvrne te i njima naknadno ishodi primjereno odlikovanje.