VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 146
146 dobara predao svojoj ženi Alojziji sve do punoljetnosti djece, naročito kasnijega glavnoga baštinika, sina Izidora. Svoju dušu preporuča Ivan Janković Bogu, određujući, da se njegovo tijelo sahrani u kapelici sv. Jurja, u kojoj valja sagraditi grobnicu, za koju svrhu ostavlja 1000 for. Već je i njegova prva žena Ana ostavila za popravak te kapelice i za sv. mise 4.000 for. Osim ostatka te altarijske zaklade polaže još Ivan Janković svotu od 1000 for. za 104 sv. mise po 35 nč., plative od kamata tako, da se još preostalih 13 for. 60 nč. kamatnoga prihoda razdijeli svake godine među siromahe stražemanske gospoštije. Slične zaklade određuje Janković za župe svojih gospoštija u Daruvaru, Pakracu, Badljevini i Gaju, kao i legate za popravke crkvi u Gaju i kaštelu (ecclesiae Castellensi). Svoju ženu Alojziju određuje za glavnu prirodnu skrbnicu djece, pa je moli, da djecu odgaja religiozno u strahopočitanju prema Bogu, u potrebnim naucima i krijeposti, pa da im ucjepljuje vjernost prema kralju i domovini, ljubav prema rodbini i siromasima, jer da će tako biti blagoslovljeni nesamo na tom, već i na drugom svijetu. Nadalje određuje Ivan Janković u oporuci, kako će se dijeliti imovina u slučaju prerane smrti njegova sina Izidora i ostale ženske djece. Konačno ostavlja legate starome prijatelju Petru Maljevcu, požeškomu župan, bilježniku; gospoštijskom fiškalu Josipu Dugoviću, te vjernome nadzorniku slavonskih svojih imanja Franji Lipljaniću. Iz prvoga braka Ivana Jankovića ostala je poslije njegove smrti na životu njegova kći Katarina, kasnije udata za Ivana grofa Pejačevića-Virovitičkoga, te sin Izidor; a iz drugoga braka kći Julijana. 17 ) 4. Izidor Janković rodio se dne 3. ožujka 1789. u Stražemanu. U času smrti svoga oca Ivana nije bio navršio još ni 10. godinu života. Njegovo je odgajanje rukovodila maćuha Al oj zija i određeni skrbnici. Izidor Janković nije utjecao kod županijske uprave osobitim načinom, nego samo u reprezentativnim prigodama kao najbogatiji i historijatom svoje porodice istaknuti vlastelin požeške županije. Dne 11. siječnja 1815. imenovao ga je kralj Franjo II. svojim komornikom, 18 ) a nosio je naslov i pasani vitez (eques auratus). Kao delegat zastupa Izidor Janković s Andrijom Markovićem-Cerničkim godine 1825. požešku županiju na požunskom saboru, gdje su već padali udarci na hrvatske pravice, a naši ih poslanici složno odbijali.
