VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 142
142 manju krznar, pa i senator grada Pečuha (pellio et civitatis Quinqueecclesiensis senator), 2 ) Kako se uslijed ratnih seoba izgubila u porodici prvotna isprava o podjeljenju plemstva od 26. kolovoza 1588., zamolio je Bonaventura Janković ponovnu potvrdu plemstva, koju je kralj Karlo VI. dne 5. prosinca 1722. doista izdao za njega i njegove nasljednike. 3 ) Nikola Janković, oženjen s Katarinom Adamović, imao je pored jedne kćerke i dvaju u djetinjstvu umrlih sinova još dva sina Antuna i Ivana. Oni se domogoše velikih imanja u požeškoj županiji, a prvi je bio zajedno javni vršilac mnogih državnih službi i časti. 2. Antun Janković rodio se dne 5. svibnja 1729. u Pečuhu. 4 ) Bilo mu je tek tri godine, kad je izgubio oca Nikolu, koji je umro 31. listopada 1732. u dobi od 37 godina. Oko godine 1750. izučio je Antun Janković filozofske i pravne nauke u Ugarskoj, gdje je privrijedio glavno imanje Čepreg, a u požeškoj županiji imanja Daruvar, Sirač i Pakrac. 5 ) Kad je godine 1753. postao Jankovićev veliki prijatelj i protektor đakovački biskup Josip Antun Čolnić podjedno i veliki župan požeški, namijeni 1756. Antunu Jankoviću počasnu službu župan, bilježnika. Do toga je bio fiškal virovitičke županije. No već god. 1757. postade Janković i podžupan. Kao takav bio je dne 6. listopada 1760. otposlan u Beč, da zastupa požešku županiju kod svečanosti vjenčanja nadvojvode Josipa (kasnijega cara Josipa II.) s Izabelom od Parme i da predade vjerenicima u ime županije vjenčam dar od 1000 for. 6 ) Dne 29. veljače 1765. dobio je podžupan Antun Janković pored svoga nasljednoga plemstva i pridjevak »Daruvarski« — de Daruvar. Mnogo poslova imao je podžupan Janković, kad je Josip II. godine 1768. još kao suvladar svoje majke proputovao kroz Požegu i požešku županiju. Odrekavši se Josip A. Čolnić 1770. časti velikog župana, postade Antun Janković odmah upravitelj, a godine 1770. i pravi veliki župan požeške županije, dok je već godinu dana prije diplomom od 28. listopada 1772. uzvišen kao plemić na grofovsko dostojanstvo. Kao veliki župan vodio je Antun Janković 1783. brigu i oko drugoga putovanja onda već cara Josipa II. kroz Požegu i požešku županiju. Nema sumnje, da su ta putovanja Josipa II. unaprijedila neke grane narodne ekonomije, a stalno je, da se požeška županija domogla ponajboljih cesta. Godine 1785. odrekao se Janković časti velikoga župana, jer je doskora imenovan prisjednikom, a malo kasnije i predsjednikom kr. stola sedmorice (tabulae septemviralis) u Budimu. 7 )