VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 135

tj5 Samoborski samostan — kao moralno tijelo — imao je i svoj pečat, koji se stavljao na sva pisma, koja je izdavao gvardijan u ime samostana. Nije nam poznato kako je izgledao provobitni pečat pošto nemamo ni jednog pisma iz 17. stoljeća po samostanu izdanoga. Poznat nam je samo jedan iz prve polovine 18. stoljeća. Isti ima u sredini lik BI. Dj. Marije posve jednak slici na velikom oltaru. Oko Marijinog lika je slijedeći natpis: • S1G : CoN : SAMoBoR : oRD : MIN : S : FRANC : REFoRM. Taj se pečat čuva u samostanskom arkivu, ali se danas više ne rabi. Uz gvardijana bilo je u samostanu od početka do danas, sad više, sad manje braće svećenika i lajka. Već g. 1620. izdana je odredba defimtorija u Ljubljani, da se u novi samoborski samostan Franjevci ne smiju prije useliti, dok ne bude posvema dogotovljen; pa ni tada ne bude li u njem moglo pristojno živjeti i odijevati se osam redovnika. Ipak još godine 1623. kad je postao predstojnikom samostana o. Dioniz Ivanković nije u njem bilo osam redovnika. Godine 1642. nalaze se u samostanu 4 svećenika i 2 brata lajka. Nije nam moguće navesti broj samostanske familije po godinama. Ipak ćemo barem za neke godine to spomenuti, da se vidi, kako je nekoć u ovom samostanu bilo više života nego ga ima danas. Tako je na pr. 1767. bila u njemu obitelj od 26 članova što svećenika, što braće lajka. Godine 1779. ima 16 svećenika, 4 klerika i 5 lajka. Sigurno je, da ih nije bilo manje ni god. 1805.—1808. kad se u samostanu nalazio novicijat i bogoslovje. Od g. 1830.—1850. obično je u samostanu 7—8 svećenika i 4 lajka. Iza g. 1850. do osnutka hrv. provincije sv. Ćirila i Metoda obično je 5—7 svećenika sa 3 ili 4 lajka. Osnutkom hrv. provincije opustjeli su svi naši franjevački samostani, koji su do sada spadali pod hrvatskokranjsku provinciju, pošto se većina Franjevaca Slovenaca vratila u svoju provinciju sv. Križa. Od tog doba je i Samoborski samostan opustio te nalazimo u njemu obično po 1—2 svećenika i 1 lajka. Razne bilješke iz prošlosti samostana. ČimesusebavilitolikiFranjevciuSamoboru? O njihovom radu i zaslugama protiv Širenja Luterovog krivovjerja u Samoboru i okolici već je bilo govora na početku ove rasprave. Kad je te pogibelji nestalo učvršćivali su narod u katoličkoj vjeri, propovijedali nauk Isusov, služili sv. Mise za žive i mrtve, ispovijedali i t. d. Samoborski Franjevci bili su vazda samoborskim žup-