VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 131

131 besplatno im davao ljekove zato su mu običavali radje i više dati nego drugome. — Kako je Samobor i okolica većim dijelom vinorodan kraj to je samostan dobivao u ime milostinje najviše vina. Kad ga je bilo mnogo onda se obično sortiralo u podrumu po prigorjima, gdje je dobljeno na pr. Okićko, Giznik, Kladje, Rakovica, Gradišće, sv. Martin itd. Osim toga su seljaci samoborske i okolišnjih župa rado davali besplatno ručne i vozne težake, koji su obradili samostanski posjed. Nekoć, dok su još bile zadruge, bio je narod imućniji te su i Franjevci dobivali znatno više milostinje nego danas. Uz narod potpomagali su i drugi. Dok je bilo u samostanu više svećenika pomagali su isti jako mnogo susjednim župnicima za vrijeme korizmene i adventske ispovijedi, prigodom proštenja ili ih u bolesti zamjenivali. Župnici su im to opet na razni način uzvraćali. Tako na pr. župnik u sv. Nedelji davao je u svoje vrijeme samostanu godišnje 6 vozova sijena za pripomoć u duhovnoj pastvi. Mokrička gospoštija davala je samostanu drva potrebita za ogrijev sve dotle, dok je samostan mogao svake nedjelje i blagdana slati jednog svećenika, da služi sv. Misu u tamošnjoj gradskoj kapelici. Uopće, od negda pak i danas još, okolišnji narod rado je imao Franjevce, uvažavao je njihov rad u crkvi, koli kod kuće toîi u susjednim župama, pa ih je rado potpomagao i sam im donosio mnoge darove. I samoborski magistrat — čiji su se članovi uvijek rado navraćali u samostan na čašicu vina — vrlo je cijenio Franjevce te ih češće znao iznenaditi kakovim darom. Tako čitamo na pr. u općinskim računima, da je dne 29. V. 1774. dobio samostan jedno tele i 30 funti govedine (u vrijednosti od 4 for.) »ka

y vu ime bosie varaš dalie«. Tako je bivalo prije a i poslije. Danas to ne čini, ali ipak rado oprašta samostanu općinsku trošarinu na vino i u drugom koječem rado pomaže, kad se samostan obrati na općinu. Ni pojedini samoborski purgari ne zaostaju u tom pogledu za drugima. Nekoć je malo koji imućniji purgar umro a da se u svojoj oporuci ne bi sjetio makar i najmanjim zapisom časnih Franjevaca. Svjedoče nam to mnogobrojne oporuke iz prošlih vremena, gdje se skoro redovito spominje samostan, kojemu se ostavlja na sv. Mise, molitve ili u opće u ime Božje kakova svotica. Tako se g. 1713. Katarina Smendrović, udova iza Stjepana Modića iz velikogoričke župe, rodjena Samoborka ostavlja svojom oporukom od 31. VI. 1713. lijep zapis: ... »Nai pervo ono sto imam v Szamoboru na purgarszkom hisu, zemye y szinokosz y zeuszem prisztaialischem one hise osztavlyam patrom Franciscanom Szamoborszkem pod