VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 125
125 Ovo kraljevsko pismo uručio je dne 13. ožujka Jelisavi mali sudac zagrebačke županije Baltazar Čegel u Sevnici (Štajerska), gdje je boravila sa svojim suprugom. Da se Franjevci proti njoj laglje brane složili su se sa samoborskim purgarima. Na molbu gvardijana Franje Tremanini-a izdala je samoborska općina na Veliku subotu 1646. pismo u kojem se ističu njihove zasluge i rad na dušobrižnom polju kroz vrijeme, što borave u Samoboru oko 40 godina. Ovdje se ističe kako marljivo služe sv. Mise i propovijedaju po nedjeljama i blagdanima, ispovijedaju rado u svako vrijeme, pohadjaju bolesnike, prisustvuju sprovodima i vrše druge razne duhovne vježbe i službe korisne za ljudski rod te svojom pobožnošću, poniznošću i ostalim svetim primjerima svoga života daju ne samo gradjanima već i okolišnjem pučanstvu blagi miris a obećaju, da će ga i u buduće isto tako najpripravnije i revno davati. Zato, vele dalje, potaknuti pobožnim čuvstvom spram rečene braće i želeć štovanje Božanskoga Veličanstva potpomagati, da uzmogne što bolje cvasti, prava njihovih crkvi netaknuta i sigurna štititi te i u buduće, uz pomoć Božju po mogućnosti povećavati, da sluge Boga na nebu — kome bila vazda čast, hvala i slava — imajuć obezbijedjen život uzmognu što revnije raditi u vinogradu gospodnjem te donositi spasonosan plod. Iz ovih razloga daruju im svoju prebendarsku crkvu B. Dj. Marije u Samoboru, koju već četrdeset godina posjeduju privolom Apostolske stolice sa svim dohocima i prihodima zajedno sa uz nju stojećim samostanom, koga su si Franjevci podigli dobljenom milostinjom. Povrh toga daju im vrtove, kmetove, oranice, trsja i sjenokoše sa svim pravim medjašima i starim granicama kako je to od nekoć po pravu pripadalo rečenoj prebendi. Jošte dozvoljavaju Franjevcima u svojim šumama drvariju i ribolov u vodama na teritoriju općine. Pismo kralja Ferdinanda i ova darovnica samoborske općine tako je Jelisavu razbijesnilo te ona odluči oštro se osvetiti gvardijanu Tremanini-u. Dne 26. kolovoza 1646. napiše protiv njega oštru tužbu provincijalu. U uvodu ove tužbe spominje klevete (!) kojima ju je pred kraljem ocrnio. Zatim veli, da je Tremanini 8. srpnja dao u samostanu gozbu na koju je pozvao i buntovne Samoborce te su tom zgodom skovali nekakovo pismo po kojem bi bili utemeljitelji samostana Samoborci a ne obitelj Erdödy. Poslije toga — veli — slijedila je takova pijaca, da su mnogi po hodnicima samostana bljuvali. Ovom prilikom da su Samoborci prijezirno govorili: »Što je ona i njezina porodica?« Svemu tomu je povod sam gvardijan. Napokon veli: »Kad sam htjela po svojim ljudima uspo-