VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 123

m srpnja 1736. staviv u grobove žrtvenika moći sv. mučenika Urbana, Generosa i Jukundiane. Biskup ujedno naredi, da se godišnjica crkvenog posvetila ima svake godine svetkovati prve nedelje iza blagdana Sviju Svetih. Tom zgodom dijelio je biskup i sakramenat sv. Potvrde; potvrdjenih je bilo preko 2000. Na spomen ove posvete, koja je obavljena sa velikom svečanošću u nazočnosti mnogobrojnog domaćeg i okolišnjeg svijeta uklesan je nad dovratnikom glavnog ulaza u crkvu ovaj kronografikon: oCto saCrls arls branlVgh qVoqVe ConseCrat seDes IVLIVs Vt Laetös Coeperat oCto Dies. Posjedi i uzdržavanje samostana. Sada nam je jošte reći koju o samostanskim posjetima i uzdržavanju Franjevaca. Prema pravilima reda uzdržavali su se Franjevci ponajviše milostinjom, nu tijekom vremena stekli su, što darovanjem, što kupom, dosta nepokretnog imetka. Već smo, kad je bio govor o prebendi BI. Dj. Marije, spomenuli, da je Toma Erdödy Samoborcima oteo tu prebendu i crkvicu Majke Božje te predao Franjevcima zajedno sa livadom zv. kapelanšćak i nekojim kmetovima župne crkve. Tome darovanju protivili su se i Samoborci i biskup zagrebački Šimun Bratulić. Samoborci su radi toga uložili 5. XI. 1612. pred zagrebačkim kaptolom i biskupom oštar prosvjed, u kojem istiću, da su oni kolatori prébende BI. Dj. Marije pošto su istu dotirali. To su činili ponajviše radi toga, što su Franjevci sv. Leonarda, koji su rukovodili poslove budućeg samoborskog samostana, bili na strani bana Tome Erdödya. S Erdödyjem bili su Samoborci u parbi pa su mislili, da će Franjevci, kad dodju u Samobor, biti protiv njih. Kako je stvar išla dalje, nije nam poznato. Znamo-samo to, da su Franjevci zadržali po Tomi Erdödyu predanu im prebendu i crkvicu BI. Dj. Marije te livadu župne crkve zv.-k a p e 1 a n š ć a k i nekoje kmetove. Samoborski samostan dogotovljen je g. 1623. i tada se u njemu nasele prvi Franjevci; nekoliko redovnika sa o. Dio niži je m Ivankovićem prvim gvardijanom. Dne 17. I. 1624. preminuo ban Toma Erdödy. Za njegovih nasljednika uživali su samoborski Franjevci mirno i nesmetano sve, što su od njega dobili. Kad je 28. VI. 1639. umro njegov zadnji sin Sigismund, došlo je do diobe Erdödyanskih imanja medju djecom Tominog sina Krištofora, koji je jedini ostavio potomaka, s jedne strane i Tomine kćeri Jelisave, po drugi put udate za štajerskog grofa Josipa-Justa Moškona, s druge strane. U ovoj diobi zapadne samoborsko imanje