VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 100

100 dova i pradjedova« — »omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibus colIaudantibus«

4

) t. j. pristankom cjelokupnoga plemstva Hrvatske i Dalmacije. Pa i ovo nam jasno dokazuje, kako ne odgovara istini hipoteza dra Ferde Šišića, koji na str. 591. svoje »Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara«

5

) (Zagreb 1925.) veli, da je »Silovita smrt Dmitra Zvonimira na proljeće 1089. •— vjerojatno djelo već poznate nam hrvatske protureformističke stranke« —, jer kad bi ta hrvatska protivureformistička (protivupapinska) stranka bila ubila kralja Zvonimira zbog prijateljskoga odnosa njegove politike prema papi, tad zaista ne bi na Zvonimirovo prijestolje iz samostana bio uzvišen Stjepan II. još veći val jada pristaša papin, i to »omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibus collaudantibus«, dakle jednoglasno.

6

) Nakon ovoga jednodušnog izbora bijaše Stjepan II. dakako svečano okrunjen, zaista valjada u Solinu

7

), gdje je u samostanu Sv. Stjepana proveo tolike godine, svakako po prvaku hrvatskodalmatinske crkve i kraljevu glavnom pouzdaniku splitskom nadbiskupu Lovri uz prisutnost i ostalih hrvatsko-dalmatinskih biskupa i velikaša kraljevstva pa brojnoga naroda. No vrlo je važno, da pri njegovu izboru odnosno uzvišenju na kraljevsko prijestolje nema niti najmanjega utjecaja papina, kao što ni pri njegovu krunisanju nije ni bilo papina legata. Pa i Stjepan se sam u spomenutoj svojoj ispravi od 1089. god. nazivlje »nutu dei Chroat(orum et Dalmatinorum rex)« t. j. »Božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca«, pa je jasno, da nije priznavao nad sobom ničije osim Božje vlasti. U toj je ispravi, izdanoj kod Šibenika (Actum est hoc apud Castrum Sibinico) na dan Male Gospe 8. rujna 1089. kralj Stjepan II. potvrdio koludricama Sv. Benedikta u Splitu »neko pismo izdano od netom preminuloga kralja Zvonimira« (quoddam scriptum a nuper rege deîuncto Suinimiro concessum sibi). Kralj Zvonimir je naime u tom »pismu« odnosno u toj ispravi bio darovao splitskim benediktinkama na dan posvete stolne crkve Sv. Marije kod Knina 1078. godine zemljište Pusticu u Lažanima

8

), koje se nalazilo blizu njihovih zemalja. 4

) Rački: Documenta, s. 148 5

) O Stjepanu II. govori se tu na str. 591.—594. '• e

) Tu sam neosnovanu hipotezu o nasilnoj smrti Zvonimirovoj dokumentarno oborio u cit. svojoj radnji o Dimitriji Zvonimiru (p o. s. 24.-27.) 7

) Dr. F. Šišić (o. c. p. 592) drži, da se to zbilo »najvjerojatnije u Belgradu, prestolnici Kresimirovića XI. vijeka«. 8

) Svi su naši najvrsniji historici od RaČkoga do Klaića smatrali ove dvije kraljevske isprave, koje se nalaze u državnom arkivu u Zagrebu, originalnima. Međutim je u novije doba dr. Viktor Novak u svojoj radnji »Dva splitska falsifikata XII. stoljeća« u »Strcna Buliciana« (Zagreb 1923. str. 547.