VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 1
Constantini Imp. Porphyrogeniti de admînîstrando imperio liber. 1 ) (Nastavak i svršetak). Glava XXXVII. O narodu Pečenega. 2 ) O Valja znati, da su Pečenezi s početka 3 ) imali svoj nastan na rijeci A0% a tako isto i na rijeci Jeiku b ), gdje su imali za sumedjaše Mazare 6 ), tako nazvane Uze 7 ). A pedeset godina natrag ovi Uzi slože 1 ) U Vjesniku Kr. hrvat, slavon. dalmat. zemalj. arhiva sv. XX. (1918). priopćio je dr. Nikola pl. Tomašić svoju učenu raspravu „Život i djela cara Konstantina VII. Porfirogenita" kao uvod ka „Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio liber", od kojega je ondje na hrvatskom prijevodu priopćio glavu I. — XXXVI. sa obilnim komentarom. S ovim radom dovršio je Tomašić svoj znanstveni rad u „Vjesniku", jer je umro na svom imanju Trešćerovcu 29. maja 1918-, a da nije ugledao doštampan ovaj svoj prinos u „Vjesniku". Polazeći u Trešćerovac izrazio je želju, da se nastavak toga prijevoda glava XXXVII. — LUI. štampa kao nastavak u „Vjesniku". Kako je naredni tada „Vjesnik" sv. XXI. i XXII. bio zapremljen „Dokumentima o ustanku Srba pod Karađorđem Petrovićem" (dr. A. Ivić), nije se moglo misliti na nastavak Tomašićeve radnje. Od 1920.—1924. nije uopće „Vjesnik" izlazio, te je otpočeo opet g. 1925. novom serijom. Na mnogostrano propitkivanje i traženje nastavka rečenoga Tomašićeva prijevoda, konačno sam sredio rukopis Tomašićev, koji ovdje priopćujem, pridržavši sve osobine pisanja. Što se tiče nota i citiranih djela itd. upozoravam na „Uvod" k tomu djelu u „Vjesniku" kao gore spomenutom. E. Laszowski. 2) Eunfalvy: Magyarorszâg ethnographiâja , p. 24. Magyar honfaglalâs Kütföi, p. 115. — Vâmbéry: A Magyarok eredete, 79 i dalj. Pauler: 124. op. 17. Manojlović: Rad 87, p. 53 i 57, 64, 73. 3 ) To nije baš „s početka", jer su prije živjeli na Jaksartu, Irtišu ili Obiju. Marqiiart, Chronol. der alttürk. Inschriften, 1898; Manojlović: p. 57. ') Današnja Volga. Sr. Pauler: 124, 17, tome protuslovi. 5 ) Danas Jaik, (Marquart : Chron. 10). 6 j Tekst ima MaÇapovç. Banduri po kontekstu ispravlja u Hazare. Nota 75 (Patr. 312) — Jednako Hunfalvy, p. 211, 17. nast. op. 4. pag. 1. Schlözer: Nord. Gesch. cap. 6, 2. § 28. drži, da bi se imalo čitati Magjari. Dieterich. Byz. Quellen, 148., da je u ostalom eksistovao i narod Mazari, pošto u Bizantu u 14. i 15. vijeku dolazi to ime opetovano. Zerns: Die Deutschen, priključuje se čitanju Bazari, što je i najvjerovatnije. ') To su Kuni, narod turski, koji su bili oko Aralskoga jezera. Marquart, Streifzüge, p. 338-341 ; Marczali: M. H. K. p. 115. op. 1