VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 38

38 i oteto oružje. I odredio je, da se ti neprijatelji skupa sa cijelom obitelji, rodom i svima njihovim pripadnicima, a još i sa svim imetkom svojim odrede (kao kmetovi) hramu apostolovome u patarskoj metropoli, u kojoj je prvozvanac (TrpwToxXYjtoc) i učenik Hristov dovršio atletsku borbu. 0 tom dade (car) istoj crkvi i povelju pod pečatom (aÎYYtXXov)

230

). Ovo su stariji i prijašnji ljudi bez pisma tradicijom pripovjedati (àv^ysiXav xapaSôvreç aypâ<p(«>ç) vremenom i životom poznijim, da bi o čudu, koje se je po proroku dogodio njegovim posretstvom, saznalo novo pokoljenje, pa će ustat i javljati sinovom svojim, da ne zaborave dobročinstva, koja im Bog po proroku udijeli. 1 od onda metropoli podijeljeni (ukmećeni) Sloveni daju hranu strategom, basilikom i svim tudjim (è£ s&vœv) poslanikom,

231

) kao zajedničarom, imajući svoje vlastite i stolnike i kuhače, i sve, koji priredjuju hranu za stol, a da metropola u to ništa ne utiče, već sami Sloveni po rasporedbi i pribiranju svoje zajednice (ôp-àSoç)

232

) snose potrebne stvari. — A dade i povelju pod pečatom vazda spominjani i slavni car Leo, koja sadržaje na tanko dužna podavanja metropolitu zapisanih

233

) (kmetova), koji se ne mogu niti otkupiti, a niti se smije njima po kakovoj nepravednoj zamisli pakostiti. 230) Povelja ta eksistovala je još u 11. stoljeću, jer ju citira sinodalno pismo patrijarha Nikolaja iz vremena vladavine Alexija 1. (Cf. gore p. 42., op. 85.). Krivo ima stoga Manojlović, 1. c. p. 54., kad drži, da isprave cara Nikefora I. nije više ni bilo (ako je ikada i bješe), kad se je pisao taj mirakao sv. Andrije. Manojlović drži to zato, jer car odma dalje veli, da su te stvari pripovjedali stariji ljudi (afpatpajc = bez pisma). To pako tumači Bury, History, p. 376., op. 4. ovako: He (seil, imperator) says that the story was told ovally (àfpâymç) during their lifetime by contemporaries to the younger generation. But the gennine source was the otytXXov (seal) of charter of Nicephorus, to which he refers, and which was extant in the eleventh century. Sr. takodjer Laskin, o. c p. 177-, op. 763, koji ističe, da su po Evagriju (VI. 10.) g. 589. Avari t. j. Sloveni opustošili svu Grčku. Isto tako i patrijarh Nikolaj govori o Avarima, paih tek Konstantin nazivlje Sloveni. Sr. takodje glavu 29. »De adm. imp« gdje se govori o Slovenima, koje i Avari nazivlju (Patr. 248.). — 0 pobuni Slovena pripovijeda nam i crkveni istorik Joan Efeški, suvremenik, veleći, da je treće godine poslije smrti Justinianove »prokleti narod Slovena«. navalio na cijelu Heladu, Solun i Traciju, nju pustošio, plijenio, palio, pljačkao i ponašao se tamo, kao da je njegova zemlja (Hoolson: Ibn-Dasta i dr. S. Peterburg 1869. p. 137.; Laskin: o. c. p. 54. op. 217. — Tako nam pripovjeda jedan ekscerptor Strabona, koga Gustav Kramer stavlja u polovinu X. vijeka (tom. I. p. XL. III.), da su Sloveni naselili sav Epir, Heladu, Pelopones i Macedoniju : xal vôv 8è itâoav "Hrceipov xal 'EXXàSa a^sSôv xoà IleXoiTÔvvrjaov xai MaxsSovtav Sxô&at ZxXaßoi vejiovtat. (Ed. Kramer, III. 508.). 231

) Ovo je zanimljivo, jer pokazuje, da su poslanici iz južne Italije običavali putovati u Carigrad via Patra i Korinta. Bury: Treatise, p. 140. 232

) Sloveni, kako odavle vidimo žive u zajednici — župi. Cf. Manojlović, p. 66. 338

) Ivartoypaçofisvoi, coloni adscripticii, sr. Cod. I. 3. 37. pr. XI. 47.