VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 37
37 skim 226 ) narodom, jer su mu arhonti (gradski poglavari) već prije o navali javili, odluče gradjani (stanovnici grada), da prije pošlju izvidjača na istočnija brda, da prigleda i vidi, dolazi li strateg. 1 uputiše poslanika i odrediše mu znak, ako bi naime vidio, da dolazi strateg, da na povratku sagne zastavu, po čemu bi znali, da ide strateg ; ako pako ne, da zastavu uspravno drži, u znak da nemaju dalje očekivati, da će doći strateg. Kad je izvidjač otišo, i upoznao, da ne ide strateg, vrati se držeći zastavu uspravno. No kako se po dopadnosti Božjoj i posredovanjem svetoga apostola Andrije, spotakne konj i jahač padne s njega, zastava se nakloni, a stanovnici grada, videći znak, koji se je dogodio, i po svemu držeći, da dolazi strateg, otvore gradska vrata, i hrabro navale na Slovene, i jasno 227 ) vide, prvozvanoga 228 ) apostola, na konju sjedeći i trkom jureći protiv barbara; i on ih silom obrne i razgoni i goneći ih dalje od grada, natjera ih u bijeg. A barbari, videći to, i presenećeni, budu osupnuti od silne na njih navale neodoljivoga i nepobjedivoga vojnika i stratega, i taxijarha trofejodavca, prvozvanoga (rcpwcoxXTjToo) apostola Andrije, prepadoše se, uskolebaju se, drhtavica ih spopade, pa pobjegoše u svepočitajemi hram njegov. Kad je onda treći dan poslije trofeja™) došao strateg, i saznao za pobjedu apostola, javi caru Nikeforu, o navali Slovena, njihovom plijenjenju, robljenju, uništavanju i pljačkanju i ostalim strahotama, što su ih počinili, provalivši u krajeve Ahaje ; pa jošte o dugovremenom potsjedanju i neprekidnom napadaju na stanovnike grada ; a tako isto o staranju, pomoći, trofeju i na juriš dobljenoj pobjedi apostola, pa kako se je jasno vidjelo, kako juriša i ostrag progoni neprijatelje i u bijeg nagoni tako, da su i sami barbari osjetili, da se apostol za nas stara i nama pomaže. I za to da su pobjegli u njegov počitajemi hram. Čuvši to car, izda ovu zapovjed : Pošto je i trofej i silna pobjeda nastala po apostolu, ispostavlja se dužnim, da mu se dade cijela vojska (èxarpàisia) neprijatelja, i plijen 226 ) Dok tekst glave zove Slovene ExXaß-qvot, xb s&voç T&V SxXaßtvuiv — zove ih naslov glave na latinsku ZxXaßoi. (Cf. Manojlović, o. c. p. 52.), isto kao u glavi 50-, al. 1. i 2. (Manojlović, p. 55. op. 4). 227 ) ZKp&aXfiocpavuic iSelv — na žive oči jasno vidjeti. Manojlović. 22S ) 7tpa)t6xXf]xoç, oxi rcpüJTov IxaXeftiq ôrcô TOÖ XpiOToö etc TO xYJpD-rjj.a TOO EuaYfeXtoo, (Theophylact. Hieromon. Homil. 15.); quia primus omnium secutus est Christum, cum audisset a Joanne Baptista magistro suo, Ecce Agnus Dei, interno impulsu vocatus. Ducange: Gloss. 22B ) Tpoiwttov jest spomenik, okićen neprijateljskim oružjem, što su ga u znak pobjede postavili pobjeditelji na ratištu, odnosno mjestu, gdje je neprijatelj krenuo u bijeg. Thukid. IV. 12.; VII. 23. (Tpoiea&at, Tpoir/j). Kad nije bilo odlučne bitke — nije bilo ni trofeja. Thuk. I. 105.; II. 192.; IV. 134.; VII. 34. 54.; Xen. Hell. V. 4. 66.; VII. 5. 26. Trofej je štovao i neprijatelj, pak ga nije rušio, jer je bio posvećen ratnim bogovom. Dio Cass. XLII. 48. Cf. Maisch-Pohlhammer; Griech. Alterthümer, p. 45.
