VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 24
Glava XLV. O Iberima. 143 ) O Valja znati, da se Iberi, to jest oni pod kuropalatom hvališu, veleći, da potiču od žene Urijene, s kojom je preljub imao prorok i kralj David ; i vele, da potiču od djece, koju je ona Davidu rodila, pa da su rodjaci proroka i kralja Davida ; a tako po tom i presvete Bogorodice, pošto ona potiče od Davidovoga sjemena. Toga radi i odličnici (megistani) Iberaca sklapaju brakove sa rodjakinjama, misleći držati se time staroga zakona. 144 ) Vele, da je geneza njihova iz Jerusolima, 145 ) i da su odanle po objavi sna (xar'övap) došli, i nastanili se u krajevima Perside, to jest u zemlji, u kojoj sada stanuju. Oni pako, koji su po objavi izišli iz Jerusolima, jesu David onaj, i U3 ) Manojlović: o. C. p. 154 i si. Na kraju prvoga iotéov Sti-fragmenta ove glave spominje se 6460 A. M., odnosno 925 po Kristu. Sr. i Manojlović, p. 138. Osobito poučno za ovu glavu: Marquart, p. 177 i si., pa njegov IV. Exkurs: »Der Ursprung der iberischen Bagratiden«, p. 391 i si. Bagratidska genealogija (c. ovaj al. 1) je legenda, a ima svoj korjen u staro-orijentalskom ponimanju svijeta, t. j. u astralnoj religiji, po kojoj kralj uzimlje n pr. svoju sestru, jer je on Bog, i jer su obje glavne zvijezde (mjesec i sunce) brat i sestre bogovi. Sr. Manojlović, p. 171. m ) 3aKOHB yjKH'iecTBa, KOToptai H Tenepb coxpamuiCH y OceTHHi». ETO ÖMJIO nepcHACKoe BcujaHie. IlaTKaiiona, BaimeKija Ha^nacn: O ^peBHe-rpya. XPOHHK*. Laskin, p 162, op. 705. 145 ) Geizer: Die Anfänge der armenischen Kirche. Berichte der Königl. Sachs. Ges der Wiss. 1895. p 136. drži, da se je jedan dio Armenaca tek hvalisao židovskim porijetlom, ali da nijesu bili Židovi u etičkom smislu riječi. I Mar- ~ quart, p. 285, drži, da su tek primili židovsku vjeru. Ipak valja istaknuti, da Židovstvo nije samo znatno uplivisalo na organizaciju armenske crkve (Gelzer), već da i danas po Kaukasu ima dosta Židova (Erckerl: Der Kaukasus, und seine Völker), tako naročito u Magälisu, gdje oni nepomješano sa drugima narodima za sebe živu. Drugo je pitanje, da li je židovski tip, koga imadu i Gruzijci, u istinu židovski, ili samo sličan židovskomu tipu, koji susrećemo i na helitičkim spomenicima, (Marquart 285), narodu dakle, čiji jezik danas vrlo mnogo filologe zanima, odnosno pitanja, da li se ima k indoevropskoj skupini brojiti. Židove su po Armeniji i Maloj Aziji prvi Seleucidi naselili, koji su svoje novo osnovane kolonije tim načinom napučivali, da su iz kojega udaljenoga prijedjela jedan dio pučanstva, budi nagovorom i privilegiji, budi prisilno tamo presadili. (Babelon: La tradition phrygienne du deluge. Revue de Phist de l'religions. t. XXIII. 1891-, p. 177. Cit. Marquart). (Židovsku pako diasporu za Mediju i Partiju, posvjedočuje nam povijest apostola). Osim manje više prisilnoga naseljivanja Židova u Armeniju za vrijeme Seleukida, moramo ali dopustiti i mirnu propagandu, koja je po mnijenju Marquartovu (p. 287) iz geografičkih i historijskih razloga mogla polaziti samo iz Asirije. Knjiga Tabit — veli Marquart — pretpostavlja u istinu uplivno i imućno Židovstvo u Asiriji, koja je bila u uskoj poslovnoj svezi sa diasporom u Ekbatani i Ragaju. Isto vrijedi i za povijest: Archiakar-a.
