VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 204

204 i odredjenö (str. 60). Za suspensiju ističe, da je sa natpisa prešla u rukopise (str. 79) a za kontrakciju, da je u glavnome postala iz suspensije (str. 85). U uputi, koju daje na kraju knjige, lijepo primijećuje, da kratice nijesu nikakove zagonetke nego riječi općenite uporabe, pokraćene po općenim normama (str. 89—90) i da ih treba proučavati kao elemenat kritike teksta, koji imade svoje značenje za povijest rukopisa, pisma i pisarskih škola (str. 92). Schiaparellijeva je knjiga vrijedna svake pažnje; njezinom pomoću i kriterijima, kojima se služi auktor, mogu se proučavati glavna obilježja i naših rukopisa. Radeći na ovom području, imat ćemo prilike, da se na nju češće vratimo. Josip Nagy. OPASKE UREDNIŠTVA. Nastavak studije g. dr. Josipa Nagy-a »O arhivskim ugovorima« nije mogao ući u ovu svesku »Vjesnika« zbog ograničenoga opsega. U narednoj svesci ćemo to nastaviti. Na strani: Redak: 139 2. odozgo 159 11. „ 160 24/25 „ Ispravci. Mjesto: kako se isprava pristaše Ivana (+ 0.1030) Čitaj: kako se iz isprava pristaše Ivana (+ 0.1060) Dodatak. Na str. 162. ispod 3. retka odozgo dodaj ovo: Suviše dodajem, da naravnu smrt Zvonimirovu latinskim izrazom »oMt« (obeo = preminuti, umrijeti) utvrđuje i nota Splitskog anonima, za koju sâm šišić (Pov. Hrvata I. 1925. s. 603.) kaže »bez sumnje ona je splitskoga postanja, najkasnije iz XIV. vijeka«. U toj noti (Šišić: Priručnik s. 321.) stoji: »Zuonimirus rex ultimus Croatorum obiit anno domini MXC« (Zvonimir, posljednji kralj hrvatski, umr'o je godine gospodnje 1090). Pod nazivom »posljednji kralj hrvatski«, kako tradicija uopće nazivlje kralja Dimitriju Zvonimira, ima se razumijevati: posljednji moćni kralj hrvatski. Pa i madžarska »Chronicon Pictum« (izd. M. Florianus: Fontes dornest, hist. Hung. I. — Scriptores II. s. 193.), koja je sastavljena oko 1358. god., latinskim izrazom »decessisset« (decedo = preminuti, prestaviti se) dokazuje, da je kralj Zvonimir umr'o naravnom smrću, veleći: »Cum enim rex Zolomerus sine liberis decessisset

...« (Kad je naime kralj Zvonimir umr'o bez djece

...). To je tim važnije, što upravo Šišić (Pov. Hrvata I. 1925. s. 527. bilj. 70. i s. 602.) drži, da je ova madžarska tradicija »pribilježena samo koju godinu docnije« od Zvonimirove smrti. . Dr. P. K.