VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 185
185 — isprava je i izdana u Kninu, ali kao ni po vremenu nije datirana ni po mjestu 52 ) — došla kralju i zatražila pomoć za svoj samostan 53 ). Kralj je tada i darovao njezinom samostanu »consultu omnium seruorum dei et nabilium nostrorum, qui gracia dei dicte solempnitati aduenerant«, i to na izričitu molbu same opatice (propensione et uoluntate prefate abbatisse) spomenuto dobro Pusticu. U ispravi se spominje, da će »dux marianorum« Jakov uvesti splitske benediktinke u novi posjed. (Jacobum uero ducem marianorum ex parte nostra legatum et introductorem abbatisse fieri in memoratis terris permissimus). Tu se već dovoljno vidi uloga primaoca kod sastavljanja isprave i kod njezinog zadatka, a ta se ista stvar vidi još na jednom momentu. Opatici nije bilo samo stalo do spomenutog dobra nego i do jednog njegovog pripadnog dijela, nekog mlina. Kralj a ni njegov kancelar nijesu zaista mnogo mislili za ovaj mlin, koji za njih bijaše samo sastavni dio darovanog posjeda. Opaticama nasuprot kao da je bilo mnogo stalo do njega, pa su dale unijeti u ispravu, i to pri kraju, poslije formule proklinjanja a prije kancelarove zabilježbe, dodatak: Et molendinum, que est uita ipsorum, similiter fiat. 54 ) Ovaj nam dodatak donekle kvari sliku cijele isprave. Da Zvonimirova kancelarija nije stajala tada uoči svoje organizacije, nego da je bila potpuno organizovana i da se posao u njoj vršio po stalnim normama, bila bi nastala potreba, da se ispravu, koju je po svoj prilici kancelar Teodor sastavio u Kninu a spomen o mlinu valjda dodao u Splitu, ne smatra definitivnom opremom nego neke vrsti konceptom ili možda bolje prethodnom ispravom, 55 ) na čijoj bi se osnovi kasnije izradila definitivna isprava. Je li se na to mislilo ili nije, je li izradjena definitivna isprava ili nije, ne može se danas ustanoviti. Nemamo druge isprave osim ove, a imamo podataka, da je naša isprava, baš u onom obliku, koji nam je poznat, uživala potpunu vjerodostojnost. To će se spomenuti kasnije, kad bude riječ o ispravama kralja Stjepana II. 56 ). Pravno djelo, kome je namijenjena ova Zvonimirova isprava, zaostaje po svom značenju za 52 ) Starohrvatska Prosvjeta I., god. 1895., str. 150—151. 55 ) Riječi in regali solio inuilabiliter residentibus odgovaraju riječima residente me in regno meo isprave od 9. oktobra 1076., Doc. br. 106. 54 ) Usporedi li se vanjski oblik ove isprave na tab. XIII. mojih Mon. Dipl. I. sa vanjskim oblikom zadarskih privatnih isprava god. 1033. i 1044. na tab. IV. i VII. vidi se, da se povodom ovoga dodatka vanjski oblik naše isprave nije mnogo izmijenio. ") O prethodnim ispravama (Vorurkunden) Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre 2. izd. 2/1 str. 282—292. 56 ) Usp. za sada Zbornik Matice Hrvatske str. 321—322.
