VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 183
183 Ako je Zvonimir po svojoj zavjernici i po poimanju značenja pečata stajao vrlo blizu radu i nazorima papinske kancelarije, onda se lako dade naslućivati, da se, čim mu se ukazala prilika, latio posla okolo organizacije svoje posebne kancelarije. Već je bilo zgode, da se spomenu prvi pothvati za organizaciju hrvatske kraljevske kancelarije i da se istakne, da ova institucija, kao gotova, nije prelazila od jednog vladara na drugoga. 41 ) I Zvonimir je ovdje stajao na početku a kao prva isprava, koja je nastala u momentu, kad se latio posla oko organizacije kancelarije, može se smatrati baš isprava splitskim benediktinkama. Rački ju meće u doba izmedju 1076.—1078. a ja bih je, baš s obzirom na kancelarijski momenat, metnuo u god. 1078. 42 ). U ispravi stoji: Ego Theodorus presbiter et ecclesie sancti Domini et eiusdem regis cancellarius. Teodor je sada bio i kancelar splitske crkve i kraljev, jer se ova rečenica ima podijeliti u dva dijela, u prvi: Ego Theodorus presbiter i drugi: et ecclesie sancti Domini et eiusdem regis cancellarius. Veza Zvonimirove kancelarije s kancelarijom Petra Krešimira sastoji se sada samo u kancelarovoj ličnosti; svećenik splitske nadbiskupije Teodor javlja se i kao pisar Kresimirovih isprava. Ali za Petra Krešimira on nosi samo naslov presbiter et capellanus 43 ) a sad se kiti naslovom regis cancellarius, ne ostavljajući ni naslov ecclesie sancti Domini cancellarius. Po ovom bi naslovima ja naslućivao, da je Zvonimir, povadjajući se za papinskom kancelarijom i uzevši sebi za kancelara čovjeka, koji je izradjivao isprave za Petra Krešimira, htio dati svojoj kancelariji neku čvršću organizaciju. Ali to se nije dalo izvršiti preko noći, pa njegov kancelar, kad iste godine izradjuje za njega ispravu, kaže, da je izrađuje iussu domini mei regis prenominati Suinimiri, qui et Démet r U, atque domini Gregor ii sui episcopi, fesora dra. V. Novaka još i dalje smanjuju broj autentičnih originala«. Reći takva šta ne u kakvoj raspravi ili možda priručniku nego u predavanjima, namijenjenima sveučilištnim slušačima, reći prije objelodanjenje Novakova članka, a ne dodati ni jedne riječi o tome, da li uz Novakovo može da postoji i koje drugo mnijenje, to je i nekritično i nesavjestno. Inače Novakova tvrdnja nije nigdje prodrla. A dok je, ako ništa drugo, barem otvoreno pitanje o autentičnosti ovih dviju isprava, nema prava V. Novak tražiti, da bi ove dvije isprave, samo radi njegove hipoteze, imale ući u zbirke faksimiliranih isprava kao »falsifikati«. Taj zahtjev postavlja u svojoj neobjektivnoj ocjeni mojih Mon. Dipl. u Jugoslavenskoj Njivi 1926., knj. I. str. 172—174. Usp. Šegvić, »Dva spljetska falsifikata«. Jesu li falsifikati. (Nastavni Vjesnik. Knj. XXXVI. god. 1927. str. 111—122). 41 ) Vjesnik drž. arh. I. str. 154. Zbornik Matice Hrvatske o tisućoj godišnjici Hrvatskoga Kraljevstva str. 322—324. 42 ) U ovu je godinu meće i Šišić radi njezine veze s ispravom Doc. br. 100. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara str. 574. op. 47. 43 ) Doc. br. 58, Vjesnik II. str. 154.
