VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 174

174 Zvonimir se kao ban spominje u ispravama uz kralja god. 1070.

4

); po ovoj formuli on nastavlja razvoj kraljevskih isprava. Poslije dispozitivnog dijela slijedi formula prokljinjanja i njom se isprava svršava. Datiranja nema. Kao što je Petar Krešimir darovao zadarskom samostanu sv. Krševana otok Maun u cjelini i u vječni posjed, tako dariva i knez Zvonimir samostan Vranu apostolskom prijestolju. To je jedno potpuno darivanje i odricanje na sva prava, potpuna vestitura; to je i tražilo, da se navede ne samo darovano dobro nego i svi njegovi pripadni dijelovi

5

). Ova je isprava služila kao dokaz u sporu okolo Vrane, koji je nastao u drugoj polovici dvanaestog stoljeća izmedju templarskih vitezova i skradinskog biskupa Lampridija. Papa Aleksandar III. piše 18. februara 1169./70. iz Beneventa splitskom nadbiskupu Gerardu ovo: »In registro patris et predecessoris nostri Eugenii pape annotatum inuenimus Demetrium quondam Dalmatie Croatieque ducem monasterium beati Gregorii, quod Vrana uocatur, tempore bone memorie Gregorii septimi predecessoris nostri romane ecclesie obtulisse et cum universis mobilibus suis et immobilibus. Unde quoniam inter fratrem nostrum L(ampridium) Scardonensem episcopum et dilectos filios nostros fratres militie templi super monasterio prescripto controuersia est suborta, presertim cum idem episcopus hoc ad se iure parochiali spectare proponat, fraternitate tue per apostolica scripta mandamus, quatenus iam dictum monasterium, quemadmodum beato Petro et ecclesie romane fuit a prefato duce oblatum, liberum facias permanere et memoratos fratres a prelibato episcopo super hoc de cetero molestari nequadam permittas

6

). Papa Aleksandar III. izričito ističe, da se u registru pape Eugena nalazi bilješka o Zvonimirovom darivanju Vrane rimskoj crkvi. Kad Zvonimira spominje kao dux, onda je jasno, da je ova zabilježba u registru Eugena III. učinjena na osnovi baš ove isprave a ne njezinog trasumpta u Zvonimirovoj vazalnoj ispravi, o kojoj će odmah biti riječ. Iz ovoga je registra dao isti papa napraviti prijepis i poslao ga splitskom biskupu. U pismu stoji: »Transcriptum autem illius, quod in suprascripto registro inuenimus, tibi presen*) Doc. br. 60. 5

) Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre, 2. izd. I. sv. str. 55 kaže: »Besondere Beachtung innerhalb der Schenkungsurkunden verdienen die Formeln für die Auflassung und für die Uebertragung der Gewere (vestitura), die zu unbeschränkter oder zu in verschiedener Weise beschränkter Verfügung erfolgen konnte, sowie die Formel, welche die mit dem geschenkten Gut verbundenen Pertinenzstücke aufzählt«. 6

) Smičiklas, Cod. dipl. II. br. 120.