VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 162
162 pr. kod kneza Zdeslava, za koga opet znamo da je bio ubijen, stoji: »Brenamir (Branimirus) interfecto Sedesc[I]avo ispsius ducatum usurpavit« 71 ). ~~Napose pak ističem, da sva umjetno iskonstruirana tobožnja uzročna veza Šišićeva dokazivanja o nasilnoj smrti Zvonimirovoj u glavnome leži na ovim evo dvjema rečenicama (o. c. 1925. s. 586.): »No najvažnije je to, da je Aleksije tada — kako kaže njegova kći Ana Komenka — poslao u susjedne zemlje nekoga Migidina, da sakuplja pomoćne čete. S tim je događajem i s takvom općom situacijom očito u vezi ono, što priča stari hrvatski ljetopisac o Zvonimirovoj smrti«. Eto na kakvom uzdušnom temelju počiva ta Šišićeva hipoteza, kad tvrdi, da je Aleksijevo poslanstvo nekoga Migidina u susjedne zemlje »da sakuplja pomoćne čete« — »očito u vezi« s onim »što priča stari hrvatski ljetopisac o Zvonimirivoj smrti« a uopće se ne zna, da li je taj Migidin i došao u Hrvatsku, a kamo li da je hrvatskoga kralja Zvonimira predobio za carsku vojnu protiv Seldžuka. Pa hrvatski ljetopisac i ne govori uopće o kakvoj vojni protiv Seldžuka u korist bizantskoga cara, o kojoj valjda nije ništa niti znao 72 ), nego je posve jasno, da je hrvatski ljetopisac (Ljetopis popa Dukljanina, izd. Crnčić s. 34.) mislio baš na križarsku vojnu (i ne znajući dakako, da su križarske vojne počele tek šest sedam godina poslije Zvonimirove smrti), kad kaže »da on (=Zvonimir) išće izvesti njih (=Hrvate) iz domov njih ... odtimati mista, gdi je Bog propet i gdi je greb njegov«. Takovo dakle Šišićevo dokazivanje bez prave dokumentarne uzročne veze ne daje ni pješčanoga temelja izmišljotini 14. vijeka o nasilnoj smrti kralja Zvonimira. 73 ) Prema svemu dosadašnjem razlaganju hrvatski kralj Dimitrija Zvonimir ide u red najmoćnijih kraljeva narodne krvi, te uz Tomislava i Petra Krešimira zauzimlje vidno mjesto u triumviratu najvrsnijih kraljeva hrvatskih. On je nakon razrožnosti i klonulosti države hrvatske u doba Slavićevo uskrisio i potpuno obnovio državu slavnoga kralja Petra Krešimira od Drave i Dunava do Neretve i 71 ) Rački: Documenta, s. 374. 7Î ) To je dobro opazio već dr. Dane Gruber. (Nekoja pitanja iz starije hrvatske povijesti. — 11. O smrti kralja Zvonimira, štamp. u »Vjesniku držav. arhiva« 1925. s. 167. bilj. 35.) 73 ) Uza sve to su i najvrsniji naši historici dr. Franjo Rački (O smrti hrvatskoga kralja Dimitrija Svinimira. Rad XIX., s. 97.-104.), Matija Mesić (Dimitar Zvonimir, hrvatski kralj. Rad XXIX., s. 141.), Vjekoslav Klaić (Povjest Hrvata I. (1899.) str. 118. i 119.) i dr. Dane Gruber (o. c. »Vjesnik držav. arhiva« 1925. s. 157.—169.) na osnovu baš historijskog istraživanja onoga doba došli do uvjerenja, da je kralj Dimitrija Zvonimir umro naravnom smrću.
