VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 158
osvajanja 63 ). U ovim se eto ratovima posljednji put za hrvatske narodne dinastije junački istakla u savezu s Normanima mornarica hrvatskoga kralja Dimitrije Zvonimira. Premda je mletački dužd Vital Falieri nakon ustupa carskoga prava na Dalmaciju u ispravama označivao sebe gospodarem Dalmacije noseći naslov dužda »Venecije i Dalmacije«, ipak je pravim i potpunim gospodarem Dalmacije i dalje bio hrvatski kralj Dimitrija Zvonimir, prema kome je mletački dužd za čitava kraljeva života bio nemoćan a da bi i pokušao oživotvoriti teoretsko svoje pravo. Tu nam vlast i gospodstvo hrvatskoga kralja Zvonimira nad dalmatinskim gradovima i poslije 1085. god. dokazuju i neke isprave, što su ih bilo kralj ili pojedinci izdali samostanima nekih dalmatinskih gradova, u kojima se radilo bilo o darivanju zemljišta ili o potvrdi samostanskih prava i povlastica. Tako je 1086. god. darovao Splićanin Petar Crne, sin Gumajev, sa svojom ženom Anom samostanu Sv. Petra u Selu sve svoje zemlje (omnes nostras terras) u polju kod Solina, a u naglavku isprave stoji: »Temporibus . .. domini Suinimiri regis C[h]roatorum« 64 ), što dokazuje, da je u Splitu tada bila priznavana samo vlast hrvatskoga kralja Zvonimira. Još važnija je u tom pogledu isprava, što ju je 1087. god. u Kninu izdao sâm »rex Chroacie Dalm|acieque« Zvonimir na dan proslave svoga imendana Sv. Dimitrije (in festiuitate sancti Dimitrii) dne 8. listopada potvrdivši kao kralj i gospodar Dalmacije samostanu Sv. Marije u Zadru, glavnom gradu bivše bizantske Theme Dalmacije, — »regiam libertatem« (kraljevsku slobodu) odnosno povelju 'izdanu od njegova predšasnika kralja Petra Krešimira. 65 ) Uza to bi se iz spomenute ove kraljeve proslave kršćanskoga sveca Sv. Dimitrije kao ličnoga zaštitnika kralja Zvonimira moglo nagađati, da su Hrvati još u doba narodne dinastije, ma i u drugom obliku, poznavali krsno ime 66 ). U ovoj se ispravi ujedno posljednji put spominje ime kralja Dimitrije Zvonimira. Moć se i snaga Zvonimirove države, koja nije popustila ni nakon smrti (25. svib. 1085.) njegova zaštitnika pape Grgura VII. kao ni poslije spomenutih ustupaka bizantskoga dvora Mlečanima, osnivala upravo na unutrašnjem državnom miru i poretku. Stoga je dobro istakao već Rački (Borba. .. Rad XXX. s. 97.), da se mletački dužd Vital Falieri nije usudio »udariti na složnu i uređenu e3 ) Dr. L. v. Heinemann: o. c. I. p. 331.—333377401. — Aug. Fr. Gfrörer: o. c. Bd. I. s. 542.-547. i 550. — Rački: Borba... Rad XXX. s. 89.-92. te 95. i 96. — B. Poparić: o. c. p. 117.—121. i 132. **) Rački: Documenta, s. 144. 6B ) Rački: Documenta, s. 145. 0B ) Vjek. Klaić: Novija istraživanja o krsnom imenu. Zagreb 1922. s. 9.
