VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 149

149 nije priznavao nad sobom ničije druge vlasti, niti osim Božjega kakva drugog izvora za svoju kraljevsku vlast. Stoga je posve dobro obzirom na odnošaj hrvatske države za kralja Dimitrije Zvonimira prema papi rekao dr. Nikola Tomašić:

35

) »Kad bi u istinu Hrvatska bila postala vazalnom državom papinom, tada bi bio morao taj odnošaj izbiti na javu nakon smrti kralja Zvonimira. Nu o toj ovisnosti nema nigdje nikojega traga. Po pravu roda svoga na prijestolje zvani Stjepan, po smrti uzurpatora, opet zasjeda ovo: omnibus Chroatiae et Dalmatiae nobilibus collaudantibus, bez vazalne papi prisege. Kad bi istina bila, da je Stjepan bio slab i nemoćan vladar, kako neki misle, tad bi to i još veći dokaz bio, da odnošaj Zvonimirov prema papi nije državu doveo ni dovesti mogao u nikoju državopravnu ovisnost, jer bi ta sada tim više bila postala vidljivom i osjetljivom«. Poslije krunisanja je Dimitrija Zvonimir poput svojih predšasnika izdavao darovnice crkvama i samostanima pa svojim pristašama ili potvrđivao njihova prava i povlastice. Tako je 9. listopada 1076. svome odličnom prijatelju, nadbiskupu splitskom Lovri, koga je poštivao kao svoga duhovnoga oca, pa ga u ispravama i nazivlje »spiritualis pater« (»michi spiritualis patris«) i »uice pater«

36

) (»uice patris«), potvrdio darovnice, u kojima su svijetle uspomene knezovi Trpimir i Mutimir darovali nadbiskupiji splitskoj crkvu Sv. Jurja u Putalju sa svim teritorijem. U toj se ispravi pored nadbiskupa Lovre spominju gotovo svi hrvatsko-dalmatinski biskupi, u kojih je nazočnosti kralj Dimitrija Zvonimir izdao ovu potvrdnicu. Tu bijahu: Stjepan zadarski, Petar kninski »Chroatensis«, Grgur rapski, Prestancije biogradski, Vasilije osorski, Formin ninski i Ivan trogirski. Pa po ovoj se već ispravi, koja je prva iza krunisanja Zvonimirova izdana, jasno vidi, kako se Dimitrija Zvonimir tijesno bio prislonio uz zapad, jer se u njoj prema zapadnim državnim uredbama odnosno državnim dostojanstvenicima uz »comites« mjesto starodavnoga naziva »iupani« (župani) spominju i »barones«. Od dostojanstvenika tu bijaše: tepčija Dominik, »comes« (župan) Crne, župan hlivanjski Dobrila, župan cetinjski Pribina, župan Ljubomir, »et aliorum nostrorum comitum et baronum«.

37

) Bansku je čast Dimitrija Zvonimir ipak zadržao, iako ne s prvašnjom vlašću, te se u njegovo doba spominje banom i Petar Svačić (Tempore Suinimiri fuit Petrus Suacig banus).

38

) 35

) Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva (Pacta conventa) (Vjesnik zemalj. arkiva. Zagieb 1909. sv III. i IV.) s. 57. ") Rački: Documenta, s. 106. 114. i 139. 37

) Rački: Documenta, s. 106. 38

) Rački: Documenta, s. 486.