VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 139

139 Zvonimir je uzato bio oženjen s Jelenom, sestrom madžarskoga kralja Ladislava, koju su Hrvati, kako se isprava od 1078. i 1082. godine vidi, zvali »Lepom« (Lijepom) (»in presencia

... Lepe regine«; »ante presenciam... regine Lepe«

5

). Svakako je Zvonimir tom ženidbom, stupivši u rodbinske veze s ugarskim Arpadovcima, imao i s te strane znatno zalede i jak oslon, da zasjede na hrvatsko prijestolje. Pa i visoki kler i uopće latinaška stranka u Dalmaciji zaista bijahu na njegovoj strani, jer je on u velikoj mjeri bio sklon zapadu i tadašnjim reformama papinim. Uza sve to ne pope se ipak tad Zvonimir na prijestolje hrvatsko, već po svoj prilici prevratom zavidnih mu protivnika (mogućnika i dostojanstvenika) i narodne stranke odnosno pristaša slavenske liturgije, koji ne htjedoše imati moćna kralja, sklona papinim reformama, bi na kraljevsko prijestolje uzvišen Slavic

6

), brat kneza bivše Neretljanske oblasti ili tadašnjega kneza Primoraca imenom Rusina. Obzirom na Slavićevo vladanje ukratko i zgodno kaže Rački (Borba južnih Slovena. Rad XXVIII. 1874. s. 157.) »O njegovoj vladavini, osim dvaju sudbenih čina, nije ostalo ništa zabilježeno. Niti osobe, kojim se zaokružio bješe, nisu nam poznate, do bana Petra, župana Sarube, djeda Klimena, koj je bio sin župana Desine, tepčije župana Budimira, satnika Vlkana«. Neka se od ovih lica upravo spominju u njegovoj pratnji god. 1074., kad je u crkvi Sv. Petra kod Omiša dokončao parnicu između Petra Crnoga i Tugarana o nekom zemljištu. U »Dokumentima« o tom čitamo: »Slavizo rex cum Petro bano et Samba iupano, eisdem »residentibus in ecclesia s. Petri, que est Olmisi« définit litem inter Petrum Černi et Traguranos de territorio, »a saline usque ad uineam tilstocosse«.

7

) Slavićevo vladanje bijaše uopće kratko i prelazno (od 1074. do 1075.), a po vrlo oskudnim vrelima niti ne znamo, kud se sve protezalo. No po prosuđivanju prilika onoga doba možemo nagađati, da mu vlast i ne bijaše priznata po cijelom kraljevstvu slavnoga predšasnika Petra Krešimira, nego da je ponajvećma bila ograničena na Dalmatinsku Hrvatsku, gdje je u primorju u Trsteniku kod Omiša i on sa bratom Rusinom imao svoje zemlje.

8

) Sudbonosno po njega 5

) Rački: Documenta, s. 119. i 139. 6

) M. Mesić: Dimitar Zvonimir, kralj hrvatski. Rad XXXIX. s. 122. 7

) Rački: Documenta, p. 99. i br. 111.— Potanje o toj crkvi isp. Fr. Bulić i Lj. Karaman: »Crkvica Sv. Petra u Priku kod Omiša...« u »Vjesniku za arheol. i hist, dalmat.« Split 1923. s. 10.—35. H

) Rački: Documenta, p. 98. — Rački: Dopunjci i ispravci za stariju povjest hrvatsku. Rad XIX. (1872.) s. 78. — Šišić: Povijest Hrvata, Zagreb 1925. na str. 567. kaže: »U vrijeme smutnja što su nastale po smrti Petra Krešimira, jamačno se taj kraj (= između Drave i Gvozda) nije pridružio i poklonio kralju Slavcu.«