VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 135

135 »Hodi predraga! Tvoje krivice Nosi do banske v Zagreb stolice, Gde buš vidla, da sablje pašu, I velikaši v spravišće jašu, Pazi! tam dojde jen s moje kervi, Koj za tvê dobro vsigdi bu pervi, On domorodec Kušević zvani! K njemu se vteci! On te naj brani!« Na kraju te lijepe patriotične pjesme naviješta pjesnik zoru novih, srećnijih dana hrvatskoj domovini ovim stihovima, kojima apostrofira domorodca Kuševića: »Ti anda našeg kraljestva zorja! Koj tišiš stranjskog burkanje morja, I kog za drage šćit domovine Duh je nazvestil majki v pušćine, Zidi ah opet — zidi! ter traka pusti! kog mati pri grobu čaka, Da černi veter s meglum — prestane, I nebo njejno vedro postane! — Daj! njoj pravice sablicu* naše, Da prof bahatnem s njum se prepaše, S njum naj vojuje! s njum se naj brani! Da ju krivična ruka ne rani — Onda pak venca** drage kraljice Pomozi skopat s gliboke tmice — Da bar vu ovom kakti vu kipu Kraljevstva čuva negdašnju diku! Ovak bu snova živet počela! S nova od tebe bu se začela — Ovak ti mati kćer bu postala Ter te iz sina otca nazvala! —« Pjesma prigodnica mladoga bogoslova zagrebačkoga nije bila jedino priznanje domorodnomu protonotaru. Kad se je 26. siječnja 1831. sastao u Zagrebu sabor hrvatski, kojemu je predsjedao biskup Alagović kao banski namjesnik mjesto odsutnoga bana, opet se spominjalo ime protonotara i njegovo djelo. Na to je ustao Kušević, te izjavio, da je svoju disertaciju sastavio ne imajući pred očima drugoga cilja, nego da domorodnoj mladeži omogući poznavanje pravica narodnih, a onima, koji pristupaju javnim poslovima, da olakša obranu domovine. U to ime poklanja 500 primjeraka toga svoga djela staležima i redovima. Oduševljeni staleži tim darom *) Ozde se razmeva on zavjetek pravic, komu napisek: »De municipalibus iuribus, et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«, i koj veliku početnika proti domovini ljubav pokazuje. Opaska pjesnikova. **) Naimre jezik horvatski. Opaska pjesnikova.