VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 124
124 »£x relatione domini Adami Oresky, vicecomitis comitatus Posegiensis, qua nuper ad excelsam cancellariam Hungarico-auiicam pro obtinenda confirmatione huius regni municipalium statutorum exmissi intellexerunt domini status, insperatas plures difficultates eandem cancellariam contra eosdem articulos opposuisse et in consideratione habere. Ut itaque tales difficultates, per eundem dominum Oresky declarandae, serius et accuratius revideantur et contrariis argumentis et rationibus expugnemtur, domini status et ordines excellentissimo et reverendissimo domino episcopo Zagrabiensi, cum Ulis, quos e statu utroque ad manus habere poterit, negotium id exoperandum submittunt«. 22 ) Sabor dakle povjerio je zagrebačkomu biskupu, da stane u pomoć Oreškomu. Ali biskup ili nije ništa radio ili nije njegova pomoć koristila. Pitanje o sankciji hrvatskih statuta ne spominje se više u saborskim zapisnicima, a nema ni kraljevskog dekreta od kralja Karla III. (VI.), kao od Ferdinanda II. i Leopolda I., koji bi sadržavao potvrdu rečenih statuta. Čini se, da je u opće to pitanje skinuto s dnevnoga reda, jer su poslije prihvata ugarske pragmatičke sankcije zaredala druga vremena. Hrvatska počela je tešku borbu, da održi stara prava i privilegija svoja, a nije mislila da steče nova. U borbi protiv centralizma, apsolutizma, militarizacije i germanizacije počela se je opet sve više prislanjati na Ugarsku, da se s njom zajedno odupre nastojanju Habsburga, da preobraze svoju monarkiju u homogenu državu njemačku. Naporedo s otporom protiv apsolutizma i centralizacije nastoje Hrvati sada, da na temelju postojećih i priznatih prava i privilegija kodificiraju svoje državno pravo. U to ime rade najprije, da okupe svu gradju za takvu kodifikaciju, a k jednu da tu sabranu gradju zgodno pohrane. U jednu riječ: oni nastoje oko izgradnje i uredjenja svoga zemaljskoga arhiva. Već god. 1731. odlučio je sabor nabaviti tako zvanu »kraljevinsku kuću« (domus regnicolaris), u kojoj će biti uz ino i zasebne prostorije za arhiv, god. 1744. imenuju zasebnoga arhivara, te mu daju naputak ili instrukciju, kako će povjereni mu zavod urediti. Kad je nekako u isto vrijeme umro eksaktor ili pjeneznik kraljevstva Adam Oreški, nalažu njegovu zetu i nasljedniku Franji Kuševiću, da privremeno vodi eksatorske poslove, pa da u arhiv prenese obilje dokumenata i drugih spisa, koji su bili u pohrani kod njegova tasta. Oko god. 1763. bile su prostorije za arhiv Već gotove, tako da se je i o tom snovalo, da se i »škrinja privilegija« iz kaptolkoga svetilišta u nj prenese. Na saboru u Zagrebu 19. prosinca 1763., kad je bio banom grof Franjo ) Prot. reg. congr. V., str. 182.
