VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 24

prava Tomi Bakoču i njegovim rodjacima te naložio čazmanskom kaptolu, da Bakoč-Erdode uvede u posjed. To je obavio 5. marta 1495. kanonik Blaž i kraljev povjerenik Petar Imprić od Jamnice u prisuću Ladislava od Kaniže, Martina Domagovića, Nikole Tereka kaštelana jastrebarskoga, Mirka od Korutne kaštelana samoborskoga, Jurja kaštelana susjedgradskoga, Stjepana Berislavića kaštelana lukavečkoga i Grgura Stubičkoga kaštelana ozaljskoga, a da nitko nije prigovorio.

1

) Iz rečenoga vidimo, da su okićki gospodari Cvetkovićane smatrali pripadnicima grada Okića, i da je teritorij Cvetkovića pribrajan teritoriju grada Okića. To nije ništa neobična, kad znamo, da se slično dogadjalo i s drugim slobodnim općinama. Podsjećamo samo na Turopolje, koje su koncem XV. vijeka svojatali medvedgradski gospodari, koji im oteše i njihov grad Lukavec i njime vladali sve do polovine XVI. vijeka. Turopolje bilo je jaka i velika općina, te se je lakše opirala i branila svoja prava, nego li mala općina cvetkovićka, koja je po svom značaju slična bila Turopolju. Vidjeli su Cvetkovićani, da su unatoč svojih plemićkih i općinskih sloboda, došli u pogibeljnu ovisnost od okićkih gospodara, tada upravo svemoguće porodice Bakoč- Erdöda, koje glava, biskup Toma Bakoč, bijaše kraljev kancelar i kasnije nadbiskup i primas ostrogonski, a usto bezuvjetni pouzdanik i miljenik kraljev, a što više, u ono vrijeme neizmjerno moćan svojim bogatstvom. Bio je to čovjek, koji je svojom moći i bogatstvom bio odlučan čimbenik u kraljevstvu ugarskom i hrvatskom, a baš time je svoj rod digao do velike moći i bogatstva. Da se Cvetkovićani otmu gotovomu kmetstvu, dadoše se pod okrilje i zaštitu hercega Ivana Korvina, koji je u to vrijeme zasjeo na staru i slavnu stolicu hrvatskih banova kao herceg Slavonije, gospodar Jastrebarskoga i zet možnoga kneza Bernardina Frankopana. Oni pošalju k hercegu i banu Ivanu svoje zastupnike Sim una Balšića i Stjepana sina Tončeva, koji izjaviše u ime svoje općine, da su ih prijašnji posjednici grada Okića (u nedavno vrijeme) radi nemara banova potčinili gradu Okiću, a oni, pošto spadaju kao plemići lih pod vlast bana, umoliše ga, da ih primi pod svoju zaštitu, i da ih čuva u njihovim starim i običajnim slobodama. Ban i herceg Ivan usliša njihovu molbu, potvrdi njihove slobode i pravice uz dužnost običajnih podavanja gradu Jastrebarskom. Ujedno je naložio kaštelanu jastrebarskom Lovri, te svim budućim kaštelanima ovoga grada, da ne smetaju plemiće Cvetkovićane u njihovim slobodama, već da ih u uživanju i vršenju ovih podupiru i čuvaju. 0 toj važnoj potvrdi izda herceg i ban Ivan svečanu povelju u Zagrebu 28. jula 1497.

2

) l

) Ibidem i arhiv zagreb. kaptola : Locus credibilis. (Depos u kr. drž. arhivu). a

) Iz prijepisa čazman. kaptola od 21. marta 1647. u arhivu općine Cvetkovići.