VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 19

19 Gorenieua), preko koje prešavši dolazila je k velikoj cesti, koja je polazila prema Zagrebu i t. d.

1

) Tu bi se od prilike bile medje dovršile u koliko bi se odnosile na Cvetkoviće. Iz ovoga medjašnjega lista rek bi razabiremo, da je teritorij općine Cvetkovići stajao izvan opsega zemalja grada Okića. Dakle nije općina Cvetkovići sa svojim teritorijem bila direktna pripadnost grada Okića, već skroz samostalni teritorij, koji je tek stajao pod zaštitom grada Okića. To nam potvrdjuju i kasnije isprave, koje spominju, da su se Cvetkovićani dali samo pod zaštitu grada Okića, da se lakše obrane od već zaredalih navala turskih. Dne 6. juna 1395. osvanuli -su pred zagrebačkim kaptolom izaslanici Cvetkovićana Ivan sin Dikše, Grgur sin Ivuše, Klement sin Brankov i Munja sin Petrov. Ovi su izjavili u ime svoga roda Cvetkovićana, da su oni i njihov rod bili od vajkada plemeniti gračani (castrenses) grada Okića, i kao takovi plemeniti gračani, da su služili gradu. Na tu izjavu izjavio se je Toma Okićki, koji je takodjer osobno došao pred kaptol u ime svoje i sina svoga Benvenuta, da će Cvetkovićane i njihov rod čuvati i štititi u svim pravima i slobodama, u kakovim ih je našao, kad je postao gospodarom grada Okića. 0 tom je zagrebački kaptol izdao svečanu ispravu.

2

) Tomaš Okićki živio je u vrlo teškim vremenima spomenute borbe o prijestolje. Bio je neustrašivi pristaša Sigismundov. Medju mnogim pristašama napuljskoga kralja Ladislava Napuljca, koji mu nastojahu ovjenčati čelo ugarsko-hrvatskom krunom, bio je i možni hrvatski velikaš Nikola knez Krčki (Frankopan). Ovomu daruje kralj Ladislav Napuljac g. 1403. grad Okić, a potvrdio mu i kupnju Ozlja, što mu ga je prodao kralj Sigismund.

3

) To darovanje ostalo je dakako samo na papiru, jer knez Nikola Frankopan nije došao u posjed grada Okića. Kralj Ladislav Napuljac doskora napusti svoje pravo na hrvatsku krunu, kad je g. 1409. za 100.000 dukata prodao Dalmaciju republici mletačkoj. To je dakako odvratilo od njega njegove pristaše, koji se opet pokoriše kralju Sigismundu. Sad je tekar knez Nikola Frankopan mogao misliti, da steče grad Okić. Medjutim je umro i Tomaš Okićki, a njegova imanja naslijedio sin njegov Benvenjud (ili Bevenjud), po kojem se je ta porodica prozvala Bevenjudima. Držali su još i grad Ostrožac na Krajini, i nosili su pridjevak „od Okića i Ostrošca". 1

) Iz potvrde kralja Sigismunda od 22. aprila 1406. To je kasnije potvrdio g. 1607. kralj Rudolf II., a g. 1707. kralj Josip II. Original ove potonje u kr. ugar. držav. arhivu u Budimpešti: M. O. D. L. 32901. — Stara oznaka: N. R. A. fasc. 61. No. 4. 2

) Original na pergam. u arhivu općine Cvetkovići. Ova isprava ima na hrptu savremenu bilješku na talijanskom jeziku. Niže dolje je glagolska opaska XV. vijeka: „List na Cvetković za Bevenuda". 3

) Arhiv za Jugoslav, povëstnicu VU, 43.