VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 17

17 obrane, pošalju pred zagrebački kaptol svoje ljude Gjuru sina Udečeva i Ivšu sina Vidova, koji su 28. oktobra 1373. ondje svečano prosvjedovali protiv posvojenja svojih zemalja.

1

) Kad se polovinom XIV. vijeka zameo i posljednji trag stare županije podgorske, a na njezinom se teritoriju proširili posjedi i pripadnosti grada Lipovca, Okića i Ozlja, došla je i rodna općina Cvetkovići pod grad Okić, koji je pripadao kralju. Rod Cvetkovića nije pripadao pod kraljevski grad Okić kao kmetovi, već kao slobodni i plemeniti gračani

2

) t. j. gradski ljudi. To je bio baš takav odnošaj, kakav je bio u srednjem vijeku izmedju Turopoljaca i grada (castrum) zagrebačkoga. Njihove sloboštine i prava kao plemenitih gračana okićkih dobro su bila poznata banu i ostalomu hrvatskomu plemstvu. Pak su se i službeno priznavala. Ban Ladislav od Losoncza (Lučenac), bio je upravitelj svih kraljevskih gradova po Hrvatskoj, a tako i Okića. Plemeniti gračani okićki Cvetkovićani, plemići gradski roda Cvetkova (Czuveczk) poslali su 29. marta 1388. u Zagreb svoje zastupnike, Ivana sina Staniše, Fabijana sina Cvetkova, Vuka sina Tome i Gjuru sina Grdova, da zamole bana Ladislava od Losoncza potvrdu i zaštitu svojih sloboda, koje su od starine i za njegova banovanja uživali. Ban je dakako njihovoj molbi zadovoljio i potvrdio je njihove slobode i prava. Kakova su to prava i slobode, ne navadja, već samo veli, da su to stara i priznata prava. Kad ih nazivlje plemenitim iobagionima, svakako znače ta prava plemićku slobodu. Ujedno naloži ban svomu kaštelanu u Okiću plemiću Ladislavu Parlagu, da čuva Cvetkovićane u njihovoj slobodi, i da ne uvadja nikakove novotarije, već samo da od njih ubire običajne daće. To je vrijedilo i za buduće kaštelane.

3

) Burna vremena nastaše u Hrvatskoj iza smrti kralja Ljudevita I., kad je kraljevstvo ostalo bez kralja. Hrvati pozovu na prijestolje napuljskoga kralja Karla Dračkoga, kojega ali ubiše Magjari 7. februara 1386. u Budimu, a Mariju, kćer Ljudevitovu proglasiše kraljem i udaše za Luksenburgovca Sigismunda, kralja češkoga. Sigismund imao se je boriti protiv hrvatskih i bosanskih velikaša, koji su pristajali uz sina Karla Dračkoga, mladoga napuljskoga kralja Ladislava, a to sve iziskivalo je mnogo novaca. Kralj Sigismund pomagao si zalaganjem i prodavanjem krunskih imanja. Tako je u Hrvatskoj prodao Ozalj i Stenišnjak, a ne poštedi ni Okić-grad. Taj grad prodao je god. 1393. za 10.000 for. Tomašu sinu Bevenjudovu.

4

) !) Prijepis od g. 1540. u arhivu općine Cvetkovići. a

) „Nobiles castrenses castri seu jobagiones", t. j. plemeniti ljudi, koji su bili obvezani samo na vojnu dužnost. Dakle plemići. 3

) Prijepis od g. 1572. u arhivu općine Cvetkovići. *) Bilješke R. Lopašića iz raznih arhiva u arhivu Jugoslav, akademije. 2