VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 13
Hrvatska plemenska općina Cvetkovići.*) I. Historički nacrt. U području stare hrvatske županije „Podgorje" zvane nastavalo je polovinom XIII. vijeka više rodova, koji su bili prilično slobodni, obvezani jedino prema županijskom gradu (Castrum) nekim službama, a poimence vojničkoga značaja. Medju ovim rodovima nalazimo Pribiće, Draganiće, Krašiće i t. d. pak i Cvetkoviće. Rod Cvetkovića nosi ime po svom predju Cvetku (Chuetchk), kojega se ime prvi put spominje g. 1244. U to vrijeme već je znatno počeo slabiti položaj županije i župana podgorskoga. God. 1244. dobio je rod Pribića kr. privilegij, kojim je uvršten u red plemića, medju „kraljevske službenike i dvorjanike". Time je dašto sasvijem izuzet bio od vlasti župana podgorskoga. U isto od prilike vrijeme izuzeo je kralj Bela III. (IV.) Cvetka (Chuetchk) s cijelim njegovim rodom od podaništva prema gradu Podgorju, čime je za cijelo i uvršten u red plemića (nobiles iobagiones) 1 ). Doslovni sadržaj toga privilegija nije nam poznat, spominje se tek u potvrdnici kralja Andrije III. od god. 1294. Ovim izuzećem postao je rod Cvetkov neke ruke samosvojan, i po Cvetku pridržala je ova rodna općina svoje ime sve do danas. Malo kasnije nastao je velik nered u posjedu raznih rodova županije podgorske. Župan podgorski Aleksandar sa svojim „jobagionima" (niži plemići) i gračanima (castrenses) mnoge je prisvojio zemlje za podgorski grad, a naročito od roda Pribina (Pribića). Stoga je god. 1249. naložio kralj Bela III. (IV.) Stjepanu banu cijele Slavonije, da uredi zemlje i posjede županijskih gradova (terrae castri), i da svima povrati zemlje, koje su možda od vremena kralja Kolomana otudjene ili posvojene od gradova i vlasti župana. U tom *) Plemenita općina Cvetkovići izručila je god. 1914. svoj lijepi arhiv u pohranu kod kr. zem. arhiva u Zagrebu. Tako je bilo moguće sabrati ove historijske uspomene na prošlost ove stare plemenske općine. U ovom povijesnom nacrtu pod notom spomenuta vrela, dodat ćemo kao prilog, da i ova dokumenta uzmognu i drugom služiti za uporabu. Iz potvrde kralja Andrije III. od god. 1294.
