VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 99

.99 vori« (Novi Život od 24. maja 1924.) i napokon »Tisućgodišnjica hrvatskoga kraljevstva i naši arhivi« (Obzor od 11. septembra 1925.). Mislim, da se ne može prigovoriti Državnom Arhivu, da u zgodan čas nije posvetio dovoljno pažnje vrlo važnom arhivskom pitanju uopće. Ovome, što je do sada spomenuto o njegovom radu, može se dodati, da je zapravo on dao povod i Srpskoj Kraljevskoj Akademiji u Beogradu, da arhivskom pitanju pokloni više pažnje (Usp. Godišnjak XXXI. str. 48.). VIII. Ugovori Kraljevine Rumunjske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca s Austrijom, 5. oktobra 1921. sklopila je Kraljevska Rumunjska Vlada s Vladom Republike Austrije ugovor o provadjanju onih odredaba saint-germainskog mirovnog ugovora, koje se odnose na arhive. Ovaj se ugovor sastoji od 32. članka s posebnim očitovanjem na početku. U ovom se ističe, da su se obe vlade sporazumile, da provedbu odredaba mirovnog ugovora urede posebnim ugovorom. S ovim ugovorom počimlje treća faza. Prva bi bili mirovni ugovori, druga posebna utanačenja i čehoslovačko-austrijski ugovor prije rimske konvencije, treća rimska konvencija a četvrti ovaj rumunjsko-austrijski i srpsko-hrvatsko-slovensko-austrijski ugovori. Razumije se, da su sada mnoga pitanja bila sasvijem jasna i da su vrlo lako prelazila iz jednog ugovora u drugi. U čl. I.

—IV. ponavljaju se odredbe mirovnih ugovora. U čl. V. obvezuje se Austrija, da će predati Rumunjskoj neka administrativna arhivalija i preko granica načela provenijencije u koliko se tiče Bukovine, Erdelja i Banata. Čl. VI. fiksira predaju administrativnih akata o Galiciji prema načelu provenijencije, čl. VII. odredjuje pojam »arhivalija« i "»pisanog materijala«, čl. VIII. se bavi planovima i projektima. U čl. IX. se fiksira pravo upotrebe onih akata, koji se, osim Austrije i Rumunjske, odnose i na koju treću državu, pa ostaju u Austriji. Tu se zajamčuju rumunjskim arhivskim strukovnjacima i uopće organima državnih oblasti pristup u arhive, registrature i biblioteke te upotreba inventara, repertorija, elenha i'kataloga. Napokon se Rumunjskoj daje pravo na posudjivanje akata. U čl. X. preuzimlje Rumunjska dužnost, da preda Austriji materijal, koji se na nju i na njezinu upravu, u današnjem opsegu, odnosi. Po čl. XI. za predani ili pozajmljeni se materijal ne plaćaju nikakve pristojbe. Čl. XII. odredjuje, da arhivalni organi imadu da čuvaju uredovnu tajnu i da svoj rad ne smiju da upotrijebe u publicističke svrhe, čl, XIII. obvezuje Austriju, da arhivski materijal poslije god. 1866., koji se odnosi na Rumunjsku, ne smije da dade nikome na upotrebu bez dozvole