VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 95
95 Rimska je konvencija dala povoda, da se o arhivskim pitanjima i o arhivskom materijalu, koji se nalazi izvan granica naše države, a koji bi imao da joj bude predan ili vraćen, počelo voditi računa u naučnim krugovima i u široj javnosti. Na žalost nije se o svemu tome govorilo onako ozbiljno, kako to traži ovo vrlo ozbiljno i stvarno pitanje, i nije se ni najmanje prodrlo u bit moderne arhivistike i već dovoljno utvrdjenih načela, po kojima se dan danas rješavaju arhivska pitanja. Neko je rekao jedno mnijenje a netko drugo, svaki po svom raspoloženju i prema ciljevima, za kojima ide. Ali se na glavnu stvar, na izričito arhivske interese i na sve ono, što daje arhivima ona obilježja, koja imadu danas u kulturnim državama, skoro sasvijem zaboravilo. VI. Rad Srpske Kraljevske Akademije. O arhivskim se pitanjima tamo i amo progovorilo i u javnosti, ali i ovdje opet uvijek sa vrlo uskog stanovišta. U beogradskoj Politici od 4. oktobra 1922. izašao je članak: Pitanje arhiva bivše austro-ugarske monarhije, u kome se ističe važnost stanovitog pisanog materijala u austrijskim i ugarskim arhivima za historiju našega naroda, spominje predaja Dubrovačkog i Splitskog arhiva na osnovi očitovanja od 5. i 15. aprila 1920., upozorava na' ostali materijal, koji bi, u smislu mirovnih ugovora, imao bit predan Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i napokon svraća pozornost na muzealne predmete. U članku se spominje, da su na rješenju ovoga pitanja radili i pojedinci i neke komisije, ali, kako je posao bio slabo pripremljen i izmedju komisija nije bilo nikakva dodira, nije od svega toga bilo nikakve koristi. Ministarstvo Inostranih Dijela zamolilo je Srpsku Akademiju Nauka za pomoć u ovom poslu. Akademija se odazvala pozivu i izabrala poseban odbor za arhivsko pitanje. U članku se spominje Rimska Konvencija i upozorava na ugovore, koje su sklopile s Austrijom pojedine države nasljednice. Napokon se ističe potreba, da se ovo pitanje što prije i što potpunije riješi. Ovaj članak čini na čitaoca vrlo dobar dojam, jer pokazuje, da ga je napisao, ili da ga je barem pomogao napisati — u članku se kaže, da su informacije dobivene od mjerodavne i stručne ličnosti — čovjek, koji ima mnogo smisla za arhive i njihovo značenje, i ako je njegovo stanovište odviše historijsko, dakle kud i kamo uže od izričito arhivističkog. Rješenju arhivskog pitanja pomogao je, barem donekle, rad beogradske akademije nauka, dakle jedne ustanove, koje se to pitanje tiče samo po njegovoj naučnoj strani. Razumije se, da je
