VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 91

i hrvatsko primorje nasuprot tima otocima, počev od Senja na jug do Obrovca i Ražanca nije ostalo poštedjeno od tatarskih navala. Tako je čitavo Podgorje ispod planine Velebita, koja se je u srednjem vijeku „Catena mundi" zvala, zajedno s kanalom i nasuprotnim otocima postalo jednim razbojištem, na kojem su se kroz mjesec ožujak 1242. odigravali nebrojeni manji i veći bojevi i okršaji na kopnu i moru. To nije bio veliki rat s velikim bitkama, nego mali ili guerilski rat. To Podgôrje sa susjednim otocima bilo je tada ono isto poprište, na kojemu su se poslije u XVI. stoljeću kroz godine i godine borili Uskoci na jednoj strani onkraj Velebita s Turcima, a na drugoj strani kod otoka s mornaricom mletačke republike. Pa kako je nekoliko stotina Uskoka moglo u navalnom ratu toliko smetati i Turcima i Mletcima, kako da nijesu hrvatski urodjenici s tolikim bjeguncima iz Ugarske mogli u obranbenom ratu odolijevati mongolskoj sili? Baš ta analogija s Uskocima (a i sa starim Liburnima) utvrdjuje naše nagadjanje, da je bitka, o kojoj narracija priča, zaista i bila. Odbaciti nam je s te priče ili pjesme sve superlative, hiperbole i drugi retorski nakit, pa će nam ostati gola i suhoparna istina, da su Tatari, progoneći kralja Belu i ostale bjegunce do hrvatskoga primorja ispod Velebita i do susjednih otoka bili suzbijeni, te da je tom prigodom poginuo i, jedan njihov vojvoda. A i to će stajati, da su u tom boju uz mnoge ine junake sudjelovali junaci Kres, Kupiša i Rak sa svojom družinom. ... Da je bilo okršaja s Tatarima u hrvatskom Podgorju, svjedoči još i danas pučka priča u onim krajevima. Puk ne pamti ime Tatara, već ih zove pasoglavcima, a njihova vojvodu kraljem Pasoglavom^ O tom kralju Pasoglavu i što je s njim u savezu, piše Kukuljević ovako:

97

) „Nu na drugoj strani stare hrvatske kraljevine, preko Velebita, u sadašnjoj Dalmaciji, okružju zadarskom, oko Staroga grada, Obrovca i Ražanca, pripovijeda narod uzduž Podgorskoga kanala (Canale Morlacco), kako je neki divlji narod napao bio i prognao nekoga kralja iz njegova kraljevstva, koji je kralj utekavši sa svojom blagajnom u Dalmaciju, ondje zakopao svoje blago. Onaj divlji narod nazivaju pučke pripovijesti pasoglavcima, te ondješnji narod dodaje, da je uprav u onoj okolici poginuo i kralj tih pasoglavaca, bivši sin neke kraljevne i psa, i da je svaki put, prvo nego je počeo govoriti, tri puta zalajao. Taj kralj Pasoglav, pripovijeda nadalje narod, došao je sa svojim divljim narodom, koji je bio neznabožac, na kršćane ; no u onoj je okolici nakon bitke od tri dana pobijedjen, te mu je glava odsječena, a tijelo zakopano u Većkoj kuli, koja.se uz potok Velika Paklenica usred starih *

7

) Kukuljević, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, str. 50. U noti 162. citira Kukuljević pisce (Gliubavaz, Fabianich i V. Vežić), koji su tu predaju zabilježili.