VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 83

83 sudom u Budimu podigli najodličniji članovi plemena Tomo Farkašić i Bernard Tumpić protiv rečenoga Gregorija Pavličića. Ali sudovanje se je odlagalo, dok nije napokon 28. siječnja 1519. došlo do konačnoga riješenja. Kako povelja kaže, rečenoga dana iznijeli su Farkašić i Tumpić u ime čitavoga plemena tužbu, kako je rečeni Pavličić kod sebe'pridržao privilegij kralja Vladislava II. od god. 1499. u koji su unesene i upisane starije povelje kraljeva Ljudevita I. i Bele IV., pak su zahtijevali, da im on tu ispravu predade. Na to je Pavličić odgovorio, da on, istina, tu povelju kralja Vladislava II. kod sebe imade; ali da je on kao takovu (in specie) njima izručiti ne će, jer ju je on od plemenite gospodje udovice pokojnoga odličnoga Petra Kwzela de Chawycza dobio „sub fideiussoria caucione", dakle uz jamstvo, da će ju opet rečenoj gospodji povratiti. Ali ipak je spreman i gotov dopustiti, da se od nje učini prepis, koji bi se uvrstio onda u novi privilegij sadanjega vladara. Na to je predao spomenutu povelju, napisanu na pergameni i podkrijepljenu dvogubim visećim pečatom, da ju kraljevski sud upiše u novi privilegij, što bi i učinjeno. Ne spominje se doduše, da je izvorna povelja kralja Vladislava II. Gregoriju Pavličiću povraćena, ali je vjerojatno, da je tako učinjeno. Potvrdnica kralja Ljudevita II. od god. 1519. važan je dokumenat za povjesnicu plemena Kreščić, kao i za prilike, u kojima je ono tada živjelo. U prvom redu doznajemo iz nje, da je u ono vrijeme postojala i čuvala se medju njima potvrdnica Ljudevitova oca Vladislava II. od god. 1499., da je bila napisana na pergameni, te da je bila snabdjevena dvogubim visećim pečatom toga kralja, i napokon da je u nju bila unesena (upisana) i darovnica kralja Bele IV. i potvrdnica kralja Ljudevita I., jamačno u onome obliku, kako su do nas doprle. Po tom bi mogli definitivno odrediti, što smo i prije već nagadjali, da su obje preradjene i tako izopačene svakako prije god. 1519. ako ne već prije god. 1499., dakle na koncu XV. stoljeća ili na početku XVI. Ali ima i drugih stvari, kojima ulazimo u trag prigodom osmičnog kraljevskog suda 28. siječnja 1519. Doznajemo, da je u plemenu bilo rasprava i razmirica radi toga, tko da nakon smrti Petra Kwsela ili Kuželja bude čuvar plemenskih privilegija i drugih isprava. Nagadjamo još, da ono u to vrijeme nije imalo starih darovnica i potvrdnica Bele IV. i Ljudevita I. u izvornom obliku, jer bi se to makar nuzgredice spomenulo, a ne bi se samo pravdalo za jedinu jedincatu potvrdnicu kralja Vladislava II. Baš ta negativna okolnost, što u parnici za Vlad isla vije vu povelju nema ni riječi o originalnim poveljama predjašnjih vladara, daje povoda svakojakom nagadjanju. Možda ih pleme u opće nije više imalo, možda ih je njemu ugrabio koji silovit susjedni velikaš ili su propale za koje turske provale? Ta nedavno bijaše Hr-