VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 62
62 arhivima plemićkih općina u Draganiću, Krašiću i Kupčini, u arhivu grofova Erdeda, pa i u kr. državnom arhivu u Zagrebu. Najzamašnija je po tom, što su u nju doslovce unesena (inserirana) najstarija privilegija i darovanja kao i sve potvrdnice sve do kralja Rudolfa. A najzanimivija je stoga, što se u njoj ogleda ne samo provjerena povjesnica plemena, nego i tradicije njegove koje nijesu utvrdjene. Šteta, što nije nigdje štampana per extensum čitava povelja Rudolfova, nego samo pojedini odlomci 42 ) ; pa se s toga moramo služiti rukopisima, naročito onima, koji su slučajno zalutali u kr. državni arhiv u Zagrebu 43 ). Prema tima rukopisima započinje povelja (nakon kraljeve titulature) ovako : „Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit universis, quod fidelis noster nobilis Michael Chyrylowych nostre maiestatis veniens in conspeçtum suo ac universorum nobilium familie ac generacionis Krysthych nominibus et in personis exhibuit nobis et presentavit quasdam literas Serenissimi quondam principis domini Maximiliane Romanorum imperatoris ac Hungarie et Bohemie etc. regis, domini et geni toris nostri observandissimi felicissime reminiscencie privilegiales in pergameno in formam libelli privilegialiter confectas, sigilloque secreto impendenti et proprie manus suae maiestatis subscripcione communitas, quibus mediantibus sua maiestas quasdam alias literas Serenissimi quondam principis domini Ferdinandi, similiter Romanorum ac Hungarie et Bohemie etc. regis, domini avi et predecessoris nostri carissimi sancte memorie, similiter privilegiales, continentes in se confirmative tenores literarum serenissimorum quondam principum Ludo vici et Wladislai regum Hungarie consanguineorum et predecessorum nostrorum bone memorie, confirmantes literas serenissimorum quondam principum alterius Ludovici nec non Bele regum similiter Hungarie, nostrorum predecessorum felicis recordacionis, super certis donacionibus et metarum reambulationibus per predictum olim Belam regem maioribus et predecessoribus prefatorum nobilium generacionis et familie Krysthych datis emanatas confirmasse dinoscebatur tenorum infrascriptorum. Supplicatum itaque maiestati nostre pro parte dictorum universorum nobilium quorum supra extitit humiliter, quatenus eäsdem literas dicte maiestatis paterne privilegiales omniaque et singula in eisdem contenta ratas, gratas et acceptas habentes, literisque nostris privilegialibus de verbo ad verbum inseri et inscribi faciendo approbare, ratificare, ac pro prefatis universis nobilibus fratribus videlicet generacionis Krysthych ipsorumque heredibus et posteritatibus universis innovantes perpetuo valituras graciose confirmare dignaremur". Kada je Mihajlo Ćirilović došao u Beč, da u kralja Rudolfa izmoli potvrdu starijih privilegija svoga tada već razasutoga plemena, zatekao 42 ) Prvi hrvatski povjesničar, koji se je tom poveljom potanje bavio, bio je B. A. Kerchelich. On je u svojem djelu „Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I. na str. 329—334. rečenu povelju štampao, ali ne čitavu, nego samo jedan dio doslovce, a ostalo u kraćim i duljim regestima. Štampao ju je pak po primjerku, koji se je tada čuvao u plemenskoj općini u Draganiću. * 3 ) Državni arhiv ima dva prepisa: jedan stariji i krnj, a drugi mladji i potpun. Prepisivao ovog potonjeg zamjenjivao je dosljedno plemensko ime „Krysthych" sa „Igerchich", tako isto i ime „Kwpyssa" sa „Igerchich*. Očito je, da je tako činio po želji plemića Igerčića, koji su to jamačno i naručili. Inače se taj prepis posve podudara s ostalima. Imade još jedan prepis XVII. stoljeća u kaptolskom arhivu zagrebačkom kao mjestu vjerodostojnosti (locus credibilis) medju dokumentima sa signaturom K. 344.
