VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 44

44 kakvih promašaja ima i u izradbama notara i pisara u kraljevskim kancelarijama, kad se povadjaju za ranijim uzorima

1

), pa može da ih bude i u jednoj, koja iz kancelarije nije stalno potekla. Ali kad i koješta drugo baca sumnju na ovu ispravu, može i ovakovo operiranje hronološkim podacima da ima svoje značenje. 4. Redakcija A spominje, da je isprava izdana za priora Dragoslava i biskupa Teodozija; to isto spominje i redakcija B. U prvoj stoji: Dragoslao priore et Theodosio episcopo a u drugoj : Belgradi Theodosio presulante, ibidemque Dragoslao prior ante. Teodoziju nalazimo spomena g. 1060—1078.

2

). Biskup Teodozij i prior Dragoslav vraćaju se i medju svjedocima i kraće i duže redakcije, u dužoj dolazi uz ove i biskup Prestancije. On se javlja tek god. 1075, dakle poslije smrti Petra Krešimira

3

), pa je moguće, da je sada, ali ne prije g. 1081., t. j. prije početka vladanja Aleksija Komnena i izradjena ova nova redakcija, koja stoji pod uplivom drugih isprava, izdanih u korist rogovske opatije. 5. Obzirom na dispoziciju Rački je tačno istaknuo, da se obe redakcije podudaraju u tome, što Petar Krešimir podjeljuje samostanu sv. Ivana slobodu, riješava ga plaćanja poreza i dariva mu otok Žirje i dvorac Rogovo. Po redakciji A obdarivanje samostana bilo je gotovo već prije nego što je izdana isprava i kralj ga sada samo potvrdjuje, a po redakciji B to se obdarivanje vrši sada ovom ispravom. U prvoj stoji: Cui et ut iure perpetuo adhereat tradita a nobis insula, que uocatur Iuris, et curte in loço contiguo ciuitatis, quod Rogoua dicitur, cum omnibus possessionibus ipsius monasterii constaiissime conßrmamus. U drugoj pak: Uolo etiam et ajfectuose concedo ac concessione affirmo eadem regali auctoritate, ut tota insula Zuri sit propria et specialis pretaxati monasterii cum uniuersis illic consistentibus . . . ëadem regali auctoritate .. . . concedo, faueo, annuo . . . Rogoua curtem , . . Rački je spomenuo, da je stilizacija dispozicije u redakciji A kud i kamo jednostavnija od one u redakciji B i da bolje odgovara ispravama XI. stoljeća. Dodat ćemo k tome, da se u redakciji B opat Andrija još jače nego u A odaje za začetnika isprave, pa je samostanu svakako bilo milije da ima ispravu, koja mu daje darovano dobro, nego koja mu ga samo potvrdjuje kad nije bilo isprave, kojom bi se bilo izvršilo to obdarivanje

4

). Za dispozicionu formulu redakcije B donaria secularia dobita banis, iuppanis uel reliquis potentionis prorsus nesciat opaža Rački, da tome nema primjera iz bilo koje druge isprave. Ja mislim da je izradjivač, kad je samostan već bio oprošten od plaćanja poreza, *) Bresslau, o. c. 318—324. 2

) Doc, str. 65, 210. Starine 23, 161. 3) Rad 36, str. 161., Doc, str. 99., 102., 106—108., Starine 23, str. 170—171. 4

) To vrijedi i onda, ako je redakcija B izradjena u doba, kad Andrija nije više bio opatom, pa čak i onda, ako nije bio ni na životu.