VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 39
39 tada uživali drugi samostani po Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad je kralj pristao na njegovu molbu, pravno djelo, koje je imalo da bude fiksirano ispravom, bijaše već gotovo. Njegovu izvršenju nije moglo ništa da smeta, osim kad ne bi bilo u skladu s državnim zakonima. Stoga je sasvijem na mjestu kad se sankcija isprave poziva na te zakone (et nostris sit legibus reus). Kako su zakoni bili u skladu sa stvorenom odlukom, pa čak njoj bili na zaštitu, isprava je mogla da u svako doba posluži i samostanu i njegovu opatu kao dokaz za stečeno pravo Karakter ove isprave kao dokazne (notitia) jači je od karaktera poslovne (Charta). I to je mogao da bude jedan od razloga, da se kasnije izradi jedna druga redakcija. Ova se isprava jasno odvaja od svih ostalih isprava kralja Petra Krešimira i svojom strukturom jasno pokazuje, da nije proizašla iz nikakve, pa ni najprimitivnije, kancelarijske organizacije, i da nikako nije napisana od osobe, koja je rješavala kraljeve ili državne poslove. Slika isprava, koje ne dozvoljavaju da se naslućuje, da su proizašle iz kancelarija, uvijek je vrlo šarena 1 ). U našoj ispravi nema formula „actum", „factum", „rogato" a ni spomena pisara, što se sve može naći u ostalim ispravama kralja Petra Krešimira. Od ovih se ona jako odvaja i svojom sankcijom. Ova glasi: Si quis autem hane ixutam nostram diffinitionem tempauerit soluere, maiestatis iram incurvât superne e, nostris sit legibus reus, aurea componens pondéra centum. Ovdje se ne prijeti, kao u drugim ispravama, ne samo Petra Krešimira nego i drugih vladara, duhovnim ni crkvenim kaznama, nego samo svjetovnim. Spomene li se još, da je ova isprava datirana po godini i mjesecu ali ne po danu, onda mislim, da je sastavljena ne od izdavaoca niti bilo kojeg člana njegove okoline, koji je imao da sastavlja isprave, nego od njezina primaoca, opata samostana sv. Ivana, Andrije 2 ). S njezinom se izradbom sa strane primaoca, ili ako hoćemo da samostan sv. Ivana odijelimo od opata Andrije, sa strane začetnika pravnog djela bolje slaže početak nego sa izradbom od kojeg člana kraljeve okoline. U njemu se kaže: absolutionis et libertatis kartula facta est monasterio saneti Johannis euangeliste, nuper sito in eodem loco, présente Andrea abbate eiusque fratribus. Isprava izradjena u kraljevskoj kancelariji, pa i u slučaju kad ta kancelarija ne bi počivala na čvrstoj organizaciji, ne bi ovako počimala. Opat Andrija, koji je nastojao da svome manastiru pribavi što više zemalja 3 ), bit će, kad je čuo da će kralj Petar Krešimir doći u Biograd i kad je znao da je sam kralj, ako *) Heuberger, Allgemeine Urkundenlehre, str. 5. kaže: Am mannigfaltigsten ist das Bild im Bereich der nichtorganisierten Urkundenherstellung. 2 ) Za ovakove isprave rabi njemačka diplomatička literatura izraz Empfängerherstellung. s ) Rački, Doc. str. 161.
