VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 200

200 mi Slovenci prepričani, da se toti lepi namen le skoz vzajemno dolžnost ino terdno pouzdanje v naše drage brate Slavjane, posebno pa v Vas bližnje bratske Horvate, Slavonce i Dalmatince ino ostale Jugoslavjane dosegnoti zamore prosimo Preslavni sabor trojedne kraljevine po našem poslaniku v imenu Gradske družbe „Slovenije", da bi sledeče naše želje previditi ino podpirati blagovolili. 1. Hoteći kakor Vi, vsigdar zvesti ino priverženi ostati milostivemu cesaru našemu, želimo, da se on ino njegova rodbina na ustavnem prestoli pri vladi obderži. 2. Da država austrijanska nezavisna ostane. 3. Da se trsimo v blizišo ino užišo zavezo stopiti z Vami kakti s našimi brati o duhovnem ino materialnem obziru tako da bi naša opča natecanja (Interesse) bile jednake, ino so pravice slavjanske narodnosti neoskvrnjene zderžale. V imenu gradskega družtva „Slovenije" izročilo svojemu poslaniku dru. Štipka Kočevaru okrajskemu vecniku niže podpisani. V Gradcu 4. Rožencveta 1848. Bfelislav Mr. Starij odbornik Dr. Dragoni Krenowsky * Professor Koloman Koos predsednik odbornik Ivan Vinkovià Dr. Jožef Krajne odbornik namestni predsednik Bogostav Jurković odbornik Dr. J. Muršec, Im

» Plavšič tajnik. odbornik Ivan Ertel odbornik Štefan Kočevar, komu su tim pismom dali vjerodajnicu, bio je veliki patriota. Rodio se je 15. augusta 1808. u Središću (Štajerskom), a umro je 22. februara 1883. u Celju. Svršivši medicinske nauke i polučivši doktorat služio je u Celju, u Polčetrtku i opet u Celju. Poslije je dobio naslov carskoga savjetnika. Bio je saučenik Gajev, pri" jatelj Mikloušićev, Trstenjakov i Vrazov. Bio je oduševljen za ilirsku ideju. U hrvatskom saboru god. 1848., na koji je ban Mačić pozvao sve Jugoslavene, govorio je vatreno i živo, naročito o sjedinjenju Hrvata i Slovenaca. Kočevar je bio plemenit čovjek i vrlo agilan. Bio je upravo otac slovenskog pokreta u savinskoj dolini i to pol stoljeća. U sjednici hrvatskog sabora dne 7. lipnja 1848. govorilo se o odnosu hrvatske prama Ugarskoj i ostalima narodnostima Austrije. U toj 1848. saborskoj sp. br. VII. nalazi se izražena želja: „5 Budući, da je želja opća naroda našega, da se ne samo braća naša dalmatinska opet s nama sasvim sjedine i tako u obziru zakonotvorstva, kako i u obziru upraviteljstva s nami jedno tijelo budu, nego da i vojvodine srpske, koje mi od njih. Veličanstva potvrđenu imati želimo, ne manje slovenske nami susjedne pokrajine doljno-štajerske, kranjske, koruške, Istrija i Gorica s nama u uži savez stupa, mnenje je ovoga odbora, da se i ove želje izvršuju ne samo kod njih Veličanstva pb odboru, koji će pod predvođenjem njih preuzvišenosti g. Bana naskoro se otputiti, nego i kod općenitog državnog sabora austrijanskog po naših poslanicih podupiru". Ovo, što sam ovdje priopćio, popunjuje znatno ne samo ono, što sam u nave, denom članku priopćio, već nam razjasnjuje još i više zagonetku o „velikobrojnoj" kranjskoj (slovenskoj) deputaciji, koja je navodno izručila peticiju s više tisuća potpisa, kako to javlja vijest nekih novina. Vidimo tu ujedno, da je odbor hrvat, sabora na tu peticiju prijazno reagirao. Dr. Velimir Deželić st.