VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 194

194 trajala, ne bi bilo došlo do nutrnjih trzavica, i hrv. narodna i posve nezavisna (i u ličnosti kraljevoj) država bila bi i nadalje postojala. Jednako bi se ona bila mogla tako uščuvati, da sü se hrvat, velikaši, kad je već dinastija izumrla bila, namah složili i okupili oko jedne ličnosti kao novoga narodnoga kralja. No na žalost nije se to zbilo, nego je svaki htio sebe uzdići na prijestol, što je prouzročilo nutrnji metež i oslabilo državu, pa tako potaklo i susjedne države (Bizant, Mletke i Ugarsku), da su se umiješale u hrvatske poslove. Kraj takvih prilika nije se Hrvatska mogla odr'vati pretenzijama ugarskih kraljeva, koji su se pozivali na rodbinsku vezu s hrvatskom kraljevskom porodicom i na tome osnivali svoje pravo, da dobiju hrv. krunu. Da spase svoju državu od propasti, Hrvati su se. konačno odlučili za Arpadoviće i njih podigli na hrvatski prijestol, ali uz uvjet, da njihova država bude i nadalje slobodna i nezavisna, samo kraljevom ličnošću vezana s Ugarskom. Dr. Dane Gruber. Dne 11. juna 1925. umro je dugodišnji i vrlo zaslužni ravnatelj ovog kr. držav. arhiva D

R- IVAN BOJNIČIĆ PL. KNINSKI. Njegova je smrt težak udarac za ovaj ured. Kao ni mnoga druga pitanja i poslove, tako neprežaljeni ravnatelj nije dospio da privede kraju ni ovu knjigu »Vjesnika«. Njegovi suradnici u arhivu i kod »Vjesnika« iskreno žale ovaj nenadoknadivi gubitak, a uredništvo časopisa obećava u idućem svesku donijeti opširniji prikaz njegova života i rada. Slava Dru. Bojničiću !