VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 14
Prema tome one nasljedne države, koje imadu takovih interesa, treba da ih prije kod kuće fiksiraju, pa da se onda upuste u pregovore s jednom ili drugom državom. Tu je dakle samo stvorena baza za sklapanje posebnih sporazuma, a kako će se kasnije pokazati, posebni sporazumi ukazali su se mogućim i potrebnim i kod drugih pitanja. III. Interpretacija odredaba mirovnih ugovora. Spomenuli smo već nekoliko puta, da se pojedine odredbe mirovnih ugovora mogu različito interpretirati. Kako su se one interpretirale u pojedinim slučajevima vidjet će se kasnije. Ovdje ćemo spomenuti samo neke interpretacije općenite naravi, koje su nastale odmah poslije sklopljenih mirovnih ugovora, a koje se ne odnose toliko na pojedine odredbe odjelito, koliko na sve skupa 1 ). Dalje ćemo ostati samo kod interpretacije saint-germainskog i trianonskog ugovora, jer se samo ovi nas tiču. Austrija dijeli akte, nastale iz djelovanja centralnih oblasti bilo koje dobi od akata, nastalih iz poslovanja pokrajinskih. Da ovi zadnji predju u vlasništvo one nove države, kojoj je dopala ta pokrajina, ona se ni najmanje ne protivi. Ostali pisani materijal ostaje republici Austriji, a kad nasljedne države nešto od toga trebaju, neka se njoj obrate i s njom sporazume. Nasljedne države smatraju da nema razloga da se odreku i onog materijala, koji je nastao iz poslovanja ne samo pokrajinskih, nego i drugih oblasti. Taj materijal nije produkat života sadašnjih austrijskih zemalja, nego zajedničkog života prošlih vremena. Tako su se konstruirala dva principa, princip , concernant", zastupan od nasljednih država i princip „ provenant" zastupan od Austrije. Ali saint-germainski ugovor nije usvojio ni jedan ni drugi princip, nego je, ako se u njemu svakako hoće tražiti principi, dao treći, .appartenant". Nema sumnje, da se ovaj princip nikako ne da izjednačiti sa principom » provenant", kako se često spominje i poslije sklopljenog mirovnog ugovora. Najtačnija će interpretacija bit ona, koja ovaj „ appartenant" veže s današnjom upravom nekog područja, bez obzira na to, je li neki pisani materijal nastao iz djelovanja jedne pokrajinske, ili recimo centralne oblasti. Tu nasljedne države imadu da vode brigu o svojoj sadašnjoj upravi i da u tu svrhu rabe materijal, koji toj upravi treba, a da ne pitaju kad i gdje je nastao. Glavnu riječ kod toga ima sama stvar, a ne mjesto gdje se nalazi, kod koje pokrajinske ili kod koje centralne oblasti. Neki opširniji spis, koji je prošao kroz više stepena (instancija) stoji stvarno ipak u vezi s jednim krajem i *) Za ovo sam poglavlje upotrebio one svoje i tudje elaborate, koje sam rabio za svoj dosadanji posao u raznim delegacijama. Ovdje, naravski, nije ni iz daleka spomenuto sve ono, što sadržavaju ti elaborati, a nijesu ni izbrojena sva stanovišta.
