VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 159

159 orïa : „Casimirus" mjesto : „Zolomerus"

8

). Pa i ono, što taj Ijetopisac pripovijeda o „Casimiru", može se isto tako odnositi na Krešimira (IV.) kao i na Zvonimira, jer je i on poput ovoga bio veliki zaštitnik latinske crkve i on je bio odan papi, te je za njega crkv. sabor u Spljetu god. 1060. zabranio slavensku službu božju

9

,) pa je zato i.kao njegov osvetnik mogao ugarski kralj ući u njegovu zemlju. Tako dakle i glede njega može vrijediti ono, što Šišić (1. c.) obzirom na Zvonimira naslućuje, naime, da je Ijetopisac u najbližu svezu htio spojiti umorstvo hrvat, kralja, okupaciju Hrvatske i kralja Kolomana"; to tvrdi i Kaindl (1. c.)

10

). Međutim se u novije doba tvrdi, da ova ugar.-poljska kronika ne potječe iz početka XIII. st., nego iz XIV. stolj.

11

) U tom slučaju nestalo bi nam dokaza, da je u Hrvatskoj opstajala u XII. st. tradicija o umorstvu jednoga hrvat, kralja (Krešimira = Casimira), nego da je tek u XIV. stolj. kolala takova vijest, dakle onda, kad je (u nastavku Dukljaninove kronike) nastala i vijest o umorstvu Zvonimirovu, pa je ta tradicija o umorstvu Kresimirovu mogla biti u savezu sa stvaranjem vijesti o umorstvu Zvonimirovu, kako ćemo još vidjeti. Da ni u XIII. stolj. nije bilo tradicije o umorstvu Zvonimirovu, dokazom nam je Toma Arciđakon, jer on o tom u svojoj „Historia salonitana" ništa ne spominje. Kako je Zvonimir bio baš od papinske stranke podignut na prijestol, kako je bio papinski štićenik i zato odan crkvi, nema sumnje, da bi Toma, kad bi takva tradicija opstojala, spomenuo bio nasilnu smrt Zvonimirovu, koja je tobože uslijedila baš radi toga, jer je po želji papinoj htio pomoći istočnim kršćanima protiv nevjernika. No on tone čini, premda spominje njegovu smrt, pače on tu 8

) Šišić je ovo shvaćanje, da še pod „Casimirom" ne može pomišljati na Miroslava, pobijao (o. c. u „Vjesniku" VIII, 28.) time, što je s Manojlovićem uzimao, da je Miroslav živio oko god. 865., dakle u doba, kad Madžara, u opće nije bilo u Ugarskoj. Danas taj prigovor otpada, jer sad on säm drži („Gesch. d. Kr." I, 154.), da Miroslav spada u X. stolj. (945.—949.), dakle u doba, kad su već Madžari bili ovdje. No kad bi Miroslav i spadao u IX. stolj., ne bi to ništa dokazivalo protiv Kaindlove tvrdnje, jer zamjena Miroslava sa Krešimirom nastala je ovdje u Hrvatskoj, nju su onda od Hrvata doznali Madžari, kad su se već u Panoniji nastanili, a od Madžara, onaj Poljak, pisac ugar.-polj. kronike. . ' '. 9

) Šišić „Gesch. d. Kr.« I, 223 si. •'"») J. J. Karâcsonyi „A Horvât torténetiras zâtonyai" (grebeni hrv. historiografije) u „Szazadoku" god; 1912. str. 28. identificira Casimira s Petrom Krešimirom IV. veleći: „Veoma je dakle vjerojatno, da Krešimir II. (t. j. IV.) nije god. 1073. umro naravnom smrti, nego nasilnim načinom. Ta već u XIV. stolj. zabilježila je jedna poljska kronika, da je jedan madžarski kralj (on ga zove Atila, jer se pisac njezin imena strašnoga hunskoga kralja najbrže dosjetio i jer je Huna i Madžara držao istovjetnim) osvetio smrt Krešimira II., koga su Hrvati sramotno izdali i ubili". — Srv. i Šišić „Gesch. d. Kr." I, 317. bilj. 2. u

) To veli Sâttdor Domanovszky u svojoj raspravi „A Poszonyi kronika" u „Szazädoku" god. 1905. str. 544-47 i Šišić ibid.