VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 133
133 za g. 1897. i onda redom dalje od 1901. Iza ove godine neposredno slijedi povijest obnove škapulirske bratovštine, a pod ovom pregled Erdödijanskih fundacija. Ovu povijest samostana otpočeo je pisati gvardijan o. Godefrid Hlebec (1891—1894.), a nastavio ju je gvardijan o. Ananija Vračko (1895—9.). Historijom samostana bavio se i o. Blaž Glogovec (gvardijan 1909.—1912. Taj je počeo kronologizirati u samostanski arkiv. Napisao je dobru studiju „Kad su naša braća došla u Jasku". Gvardijan o. Viktor Tomlinović je tu studiju upisao u „Historiju" samostana. Kao gvardijan mnogo je nastojao o. Tomlinović, da uredi arkiv i knjižnicu, nu bude maknut. Za njegova gvardijanovahja (1923.) proučio sam arkiv samostana, koji je iza Glogovca slabo pažen, te ga popunio mnogim pronadjenim u samostanu spisima, i postavio ga u strogi kronološki red. Dao Bog, da se dalje dobro čuva! O samostanu jastrebarskom napisao sam kratak nacrt u članku „Jastrebarsko" u „Prosvjeti" 1899. Star i trajan kult blažene djevice Marije, kojoj se od najdavnijih vremena kršćanstva utjecao molitvama sav kršćanski svijet, udario je zametak i jastrebarskom samostanu. Negdje u XVI. vijeku sagradiše pobožni gradjani jastrebarski i okolišnji plemići, a naročito grofovi Erdödy malu crkvicu na čast B. D. M. u „Jastrebarskom polju". Kako samostanske kronike spominju, već od prvih zametaka crkve i samostana pomagaše tome Cvetkovićanci, koji su nedaleko samostana imali svoje groblje s kapelicom sv. Mirka. Uz tu malu crkvicu zasnovan je mali samostan, koji je predan bio redu Dominikanaca (ordo praedicatorum). Teška vremena, a naročito provale Turaka, prisiliše Dominikance, da su napustili crkvu i samostan, a što je još bilo crkvenih i samostanskih stvari pokupili su i odselili se. Kad je najme g. 1572. planula seljačka buna u Hrvatskoj, kojoj su se pridružili seljaci sa sviju strana, poplašiše se jastrebarski Dominikanci, te su pokupili sve dragocijenosti svoga samostana i predali u pohranu gvardijanu franjevačkog samostana u Zagrebu. Tako su te stvari ostale u Zagrebu do slijedeće godine 1573., kad je u četvrtak poslije Jakovlja gvardijan franjevački o. Benko, izručio natrag sve srebrene i zlatne stvari, te svećenička ruha (misna) fr. Vinku, prioru jastrebarskoga samostana dominikanskoga (ordinis praedicatorum), o čem je pred zagrebačkim kaptolom sastavljeno pismo. 1 ) Za cijelo se Dominikanci ne vratiše više u Jastrebarsko, pa tako vidimo, da je jastrebarski samostan već god. 1578. služio za spremište zemaljskoga žita za vojsku iz prijedjela izmedju Kupe i Save. 2 ) 1 ) Protoc. Loci cred. Zagreb, capit. III. p. 137. Depos. u drž. ark. u Zagrebu. 2) Šišić: Acta comitialia IV. 10.
