VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 96
96 koji se nedavno bijahu naselili u šopronskoj i mošonjskoj županiji. Namjesnik je zaista odredio, da kaptol požunski zajedno s kraljevskim povjerenikom Jurjem Zichyjem taj posao obavi. Oba povjerenika preslušavali su na to hrvatske naseljenike u Orosvâru, Mannersdorfu i Kismartonu, te su svi jednodušno posvjedočili, da rečeni Draganićanski plemići zaista vuku lozu od plemena Rakova. 0 tom bi iste god. 1583. sastavljena zasebna isprava, koju i danas čuvaja u škrinji privilegija u Draganiću 104 ). Govori se, da u Draganiću imade porodica, koja tvrdi, da izravno potječe od junaka Raka. Odkad su se razasuti Kreščići naselili u plemenskim općinama Krašiću, gornjoj Kupčini i Draganiću, ove su općine s njihovim privilegijama nastojale obraniti svoje sloboštine protiv susjednih velikaša, naročito protiv Frankapana i poslije Zrinskih kao gospodara grada Ozlja, koji su ih neprestano smatrali svojim kmetovima. Naročito su se ponosili darovnicom kralja Bele za Kresa i drugove, kao da je ona njihova „magna Charta liber tatu m" 105 ). No uza sve to su pojedini članovi tih općina tražili, da si zasebice dobave potvrdu svoga plemstva. Tako je kralj Rudolf II. dne 15. svibnja 1579. u Pragu izdao povelju, kojom je potvrdio staro plemstvo „nobilis Joannis Penych de Kraysych" i njegovoj braći, te im podjedno ustanovio grb (sa slikom lava, kako u prednjoj desnoj pandži drži mač) 106 ). Kad je god. 1670. radi zavjere izgubio knez Petar Zrinski sva svoja imanja, pa je kraljevski fiskus sela Krašić i Kupčinu zapisao kao da pripadaju vlastelinstvu grada Ozlja, došao je 18. rujna „Petrus Supanich de Kreschich" u ime braće svoje „de Kreschich et de superiori Kupchina" pred zagrebački kaptol, pak je prosvjedovao protiv toga, da bi se „pagi Kreschich et Kupchina" privalili gospoštiji grada Ozlja. Namah zatim, naime 7. listopada prosvjedovao je tako isto „Joannes Perstachich" u ime čitave plemenite općine „de Kreschich et de superiori Kupchina" pred začesamskim kaptolom 107 ). Ali svi ti prosvjedi nijesu koristili. Kad je na to Petar Zrinski god. 1671. izgubio glavu, te su rečene općine obnovile svoj zahtjev, da se na temelju Beline darovnice oslobode zavisnosti od Ozlja, odgovorio im je komorski povjerenik Petar Prašinski, da je on sam vidio izvornik Belina privilegija u Draganiću, i da znade, da su oni bili nekad naseljeni oko Topuskoga, ali doselivši se u Krašić i Gornju Kupčinu postali su tim podanici grada Ozlja, što će i dalje ostati. Nakon ukinuća kmetstva (1848.) nema više Belina darovnica praktične vrijednosti, već je tek historijski dokumenat iz davno minulih vremena. Vjekoslav Klaić. i0i ) Kukuljević, Borba Hrvata, str. 58., nota 190. Lopašić, Bihać, str. 257—258. 1M ) Lopašić, Općina Draganićka; Laszowski, Krašić i Gornja Kupčina (Prosvjeta 1899., br. 2). ,08 ) Original imade Aleksa pl. Penić u Zagrebu. 10T ) Arhiv zagrebačkoga kaptola, locus credibilis. Acta K. 158. i 169.
