ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 519
dr. Mirko Kus-Nikolajev piše: »Velik dio naše javnosti prožima neka jeza kad se spomene riječ: muzej. Kod njih to izaziva istu predstavu kao arhiv ili registratura. Dakle neke vrsti superlativ dosade. Taj svijet sebi zamišlja muzej kao stovarište starih stvari oko kojih se mota nekoliko kratkovidnih starkelja, koji ispunjavaju svoj dnevni rad time, da te stvari neprestano registriraju i premještaju, pišu cedulje: »Ne diraj u predmete« i trajno mirišu na pet metara po naftalinu.« Pisac citiranih redaka želi ograditi muzejski posao od arhivističkih aktivnosti i, dakako, objasniti što muzejski posao nikako nije. Ovdje nam nije interesantno krenuti u ping-pong pravcu je li na pijedestalu informacijskih znanosti prvo arhivistika a onda muzeologija ili je obrnuto, nego nam je ovdje interesantna predodžba jednog vremena. Predodžba iz dvadesetih godina 20. stoljeća o tome što je to arhivist, pa onda i što bi to bila arhivska djelatnost čini nam se, usto što nasmijava, pretjeranom ali i krivom čak i za ono vrijeme. Međutim, sam je stav i »držanje« arhivista umnogome doprinio takvom odnosu javnosti. Na žalost, niti danas taj odnos počesto nije drukčiji. Zašto to spominjemo? Spominjemo to zato jer ako je ikada takav odnos i mogao »držati vodu«, on danas ipak više ne drži. I tko danas misli tako - taj je smiješan, a ne arhivist. To postaje jasnim kada se proputuje web stranicama arhiva u svijetu: od Islanda do Kenije ili Južnoafričke republike, od Kanade preko Engleske, Nizozemske do Australije. 5 Uostalom, ne treba se niti zavrtjeti globusom, dovoljno je zaviriti u susjednu Sloveniju i otkrili da se arhivska djelatnost već neko vrijeme ne zbiva u podrumu ili na tavanu, već daje ista na monitoru, sasvim u kozmosu elektroničke mreže, dok je arhivist visokoobrazovani »kormilar« te mreže. Dakle, ako netko očekuje da će u novim arhivskim propisima Republike Slovenije pronaći detaljne stavke o tome kako postupati sa konvencionalnim arhivskim gradivom, kako ga sređivati i čuvati itd. - razočarat će se. Razočarat će se, ne zato što o tome neće naći nikakva odgovora, nego zato što će o istome saznati tek usput i u preletu. Isto tako, o tome će saznati jedino ako smogne napora proširiti svoj uobičajeni arhivistički Vokabular, ili ako postojećim uhodanim pojmovima dopusti složenije značenje. Naime, slobodno možemo reći: u 80 do 90% posto slučajeva novi se slovenski propisi bave gradivom u elektroničkom obliku. Kada smo u uvodnom djelu ovog prikaza spomenuli da nam se Zbirka čini futurističkom fikcijom, onda smo mislili upravo na tu činjenicu: da propisi obrađuju dokumente u odnosu na elektroničko okruženje. Ako propisi uzimaju u obzir elektroničko okruženje, a uzimaju ga gotovo u potpunosti, onda to govori i o zbilji u kojoj se Republika Slovenija nalazi. Barem kako je to prema propisima, Slovenija je već umnogome u elektroničkom dobu. Gradivo koje nastaje i kojim se operira jest elektroničko gradivo. Klasičnog arhivskoga gradiva kao da nema, ili kao da više ne nastaje, ili kao da više nije bitno. Dakako, niti su sastavljači tih propisa mislili niti misle daje tome tako, niti mi ovdje imamo potrebe za ikakvom ironijom. Želi se reći slijedeće: Republika Slovenija tj. arhivska služba Republike Slovenije u potpunosti prati tehnološke trendove i 4 Kus-Nikolajev, M. Šetnje kroz. Etnografski muzej u Zagrebu. Privremeni vodič. Zagreb : Tiskara »Merkantile«, 1927., str. 5 5 Vidi internetske stranice Hrvatskog državnog arhiva, "http://www.arhiv.hr", link: Arhivi u Hrvatskoj i svijetu. Sadrži internetske adrese europskih i arhiva drugdje u svijetu.
