ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 511

Studia lexicographica, 1,1(2007) Nakon više od pola stoljeća duge publicističke i izdavačke tradicije Leksikografski zavod Miroslav Krleža predstavlja prvi broj časopisa Studia lexicographica namijenjen upoznavanju znanstvene zajednice i šire javnosti sa dostignućima u leksikografskoj znanosti, te sa stručnom, znanstvenom i istraživačkom djelatnošću samog Zavoda. Prvi broj časopisa broji 284 stranice, ima 12 znanstvenih i stručnih radova, 5 prikaza novih leksikona i stručnih knjiga te jedan izvještaj sa znanstvenog skupa. Svi radovi na početku imaju kratak sažetak na hrvatskom jeziku i izdvojene ključne riječi, na kraju navedene popise korištene literature i izvora te sažetak na stranom jeziku. Prvu tematsku cjelinu časopisa čini proslov sastavljen u obliku pozdrava čitatelju i pružanja informacija o glavnoj svrsi ovog časopisa te o radu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Cjelina se sastoji od riječi uredništva i znanstvenog rada Vlahe Bogišića Prilog razumijevanju leksikografije i enciklopedije u modernoj hrvatskoj kulturi. Vjerno svojemu naslovu, članak nam pruža uvid u osnovni paradoks hrvatske leksikografije, a to je velika izdavačka produkcija enciklopedija, leksikona, bibliografija, atlasa i drugih leksikografskih izdanja naspram nepostojanju točne i prave definicije pojma enciklopedija. Nadalje, kroz povijesni pregled hrvatske leksikografije, od početaka u Banovini Hrvatskoj do današnjih dana, autor ocrtava glavna pitanja vezana za pojam enciklopedije. U želji da odgovori na ta pitanja, daje nam pregled termina enciklopedije, leksikografije i leksikologije u leksikografskim radovima od godine 1937. do 2007. godine. Zaključuje kratkom analizom stanja u kojem se danas nalazi leksikografija kao znanost. Druga tematska cjelina časopisa objedinjuje članke povezane problemima nastalim u hrvatskom znanstvenom nazivlju. Započinje ju članak Lászla Bulcsúa i Damira Borasa Tuđ'inština u jeziku hrvatskome pisan »čistim« hrvatskim jezikom nastalim korištenjem načela i jezične ostavštine Bartola Kašica, Ljudevita Gaja, Ivana Belostenca i drugih. Kroz isticanje tvorbenog bogatstva hrvatskog jezika i velikih mogućnosti istog za prevođenje tuđica, autori daju lingvističku analizu i povijesni pregled ulazaka različitih posuđenica u naš jezik. Započinju s početkom 19. stoljeća i ulaskom tuđica iz latinskog i grčkog jezika, kao posljedicom tadašnjih težnji i ostvarenja standardizacije hrvatskog jezika. Nastavljaju s 1892. godinom i prodorom srpskog jezika, te putem njega turskih i drugih »istočnjačkih« tuđica u hrvatski jezik. Pregled navedene situacije upotpunjuju analizom Srpskog rječnika Vuka Stefanovića Karadžića i njegovih stavova koji čine sastavni dio rječnika te analizom šteta koje su na taj način pogodile hrvatski jezik. Slijedi detaljni popis rječnika i leksikona hrvatskog jezika izdanih od 16. stoljeća do današnjih dana. Kraj članka čini prikaz projekta »Hrvatska rečenička baština« namijenjenog otkrivanju još nepoznatih hrvatskih rječnika, njihovom digitaliziranju, opisivanju i objavljivanju, zajedno s ostatkom hrvatske rječničke ostavštine koja dosad nije ugledala svjetlo dana. Slijedi članak Vladimira Dugačkog Habdelićev dikcionar (1670) kao izvor hrvatskog medicinskog nazivlja. Prve stranice ispunjene su sažetim pregledom Habde-