ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 474

kako bi se procijenila korist od međunarodnih radionica i seminara koje organizira Electronic Resource Preservation and Acces Network. Korištena je metoda upitnika, koji je sadržavao šezdesetak pitanja. Rezultati istraživanja govore da su listom svi učesnici u projektu (njih 221) ove edukativne sadržaje procijenili uspješnima, napose na polju općeg i širokog prepoznavanja problema te razvijanja uvjerenja u mogućnost zaštite ove vrste zapisa. No, činjenica je također i to da je tek nekoliko sudionika potvrdilo da je konkretno znalo implementirati novo stečene vještine u svome radnom okruženju. Ovu činjenicu možda objašnjava i sastav učesnika: 32% arhivista, 23% informacijskih stručnjaka, 15% knjižničara, 14% programskih menadžera, te 17% informatičkih stručnjaka u užem smislu. Silvija Babić Archives and Manuscripts, The Journal of the Australian Society of Archivists, 34,1(2006) Prema uobičajenoj koncepciji, ovaj broj časopisa Archives and Manuscripts, glasila Društva australskih arhivista, obuhvaća najprije članke, njih šest u ovome broju (str. 8-161), nekoliko rubrika novosti (str. 162-243), s obiljem uistinu raznovrsnih vijesti, od prikaza zbirki grada Adelaide, preko novosti iz rada australskih arhiva, ali i međunarodnih institucija, te s raznih skupova, do rubrike s prikazima više arhivističkih izdanja (str. 244-262). Na kraj sveska uvršten je prikaz godišnjeg savjetovanja arhivističkih društava Australije i Novog Zelanda, na temu Arhivi i društvene zajednice (Archives and Communities), održanog 6-8. listopada 2005. u Wellingtonu na Novom Zelandu (str. 262-264). Članak Identitet i pristup dokumentima upravnih ustanova: Osnaživanje zajednice (Identity and Access to Government Records: Empowering the Community) (str. 8-31), potpisuju pokojna Loris Williams, te dvoje kolega, Kirsten Thorpe i Andrew Wilson, koji su temeljem njezinih bilježaka doradili tekst, prvobitno zamišljen kao predavanje na godišnjem skupu australskih arhivista 2005. godine. Tekst je ujedno zahvala Loris Williams, za njezin doprinos afirmaciji domorodačke zajednice u Australiji i njezinih prava, u ovome slučaju na pristup arhivskim dokumentima. Naime L. Williams uklopila se, kao pripadnica zajednice Aboridžina s područja države Queensland, u vladinu politiku jačanja prava i nazočnosti domorodaca u javnome životu Australije, te njihovog pristupa dokumentima vezanim uz povijest domorodaca nakon dolaska Britanaca i uspostave britanske uprave u Australiji, svojim aktivnostima od 1994. do 2005. godine, kad je preminula. Ostavši nezaposlenom, nakon 25 godina provedenih u velikoj tvrtci, započela je 1994. novu karijeru, zaposlivši se najprije na domorodačkome odjelu knjižnice u Queenslandu, a potom se angažirajući u radu više tijela posvećenih pravima domorodaca u pogledu pristupa informacijama, školujući se za arhivista te radeći na odgovarajućim poslovima. U pristupu informacijama i postizanju sjedinjenja domorodaca s njihovom obiteljskom poviješću i pomirenja s domovinom, posebno je naglašavala ulogu usmene