ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 412
određene odredbe ovog Zakona nomotehnički su loše formulirane i zapravo arhivima idu na štetu. Zoran Stanković (Državni arhiv u Rijeci) dao nam je opširan prikaz konkretne situacije stečaja tri respektabilna trgovačka društva s područja nadležnosti Državnog arhiva u Rijeci. Autor je ukazao na probleme na koje je Arhiv naišao prilikom preuzimanja takvoga gradiva te opisao metodologiju kojom su problemi riješeni. Sukladno zakonu, smatra Stanković, državni arhivi mogu i moraju odgovoriti trenutku kada su u pitanju kategorizirani stvaratelji iz gospodarstva, a koji su otvaranjem stečaja došli u poziciju da teško mogu odgovoriti svojim obvezama glede zaštite arhivskog gradiva u svojem posjedu. Praksa Državnog arhiva u Rijeci bila je da kompletnu proceduru zaštite i preuzimanja provodi isključivo kod najvrijednijih stvaratelja i imatelja. Rosana Mikulić (Gradski muzej Karlovac) u svojem je izlaganju »Gradivo stvaratelja iz područja gospodarstva: Izgubljeno u pretvorbi« ukazala na sljedeći problem: dijelovi arhivskoga gradiva gospodarskih subjekata nezamjenjiv su izvor informacija za sagledavanje ukupnog života i rada jedne društvene zajednice, jer se te informacije ne mogu pronaći u gradivu drugih stvaratelja. Činjenica da je u nas 1945.-1990. postojao model »društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju«, dodaje ovoj vrsti gradiva na značenju. Nažalost, broj gospodarskih arhiva u našim arhivima je zanemariv, a postojeća nespretna legislativa te privatizacija i pretvorba, doveli su do znatnog uništenja gradiva gospodarskih subjekata. Mr. sc. Izet Sabotić, gost iz Bosne i Hercegovine, govorio je o bosanskohercegovačkom iskustvu u zaštiti privatiziranih registratura. Sabotić je iznio niz statističkih podataka o nekada postojećem broju stvaratelja i o dužnim metrima njihovoga gradiva prije privatizacije, te ih usporedio sa stanjem nakon stečajeva i postprivatizacijskog procesa. Važno je spomenuti pravno rješenje arhivske službe tuzlanskog kantona: na inicijativu arhivista, u njihov stečajni zakon, uspjela je ući odredba o obvezom izdvajanju sredstava za zbrinjavanje gradiva koje ostaje nakon stečaja. Vrednovanje, opis i obrada arhivskog gradiva Tatjana Ružić (Državni arhiv u Bjelovaru) u svojem je izlaganju usporedila nekoliko gospodarskih fondova različitih djelatnosti: iz poljoprivrede (»Ratarstvo« Garešnica), tiskarstva (»Prosvjeta« Bjelovar), industrije građevinskog materijala (»Bjelovarske ciglane« Bjelovar) te drvne industrije (»Česma« Bjelovar ). Autorica navodi da najveći prioritet prilikom preuzimanja gradiva u arhiv imaju poduzeća u stečaju, a zatim ona koje su »preživjela« pretvorbu. Kod gospodarskih subjekata kod kojih je okončan stečajni postupak, gradivo se preuzima u cjelini a kod onih kod kojih stečaj još traje, preuzima se gradivo do pretvorbe. S obzirom na sadržaj gradiva, valja razlikovati cjeline koje se trebaju predati arhivima a koje imatelj, odnosno stvaratelj treba zadržati. Kod obrade i opisa gradiva gospodarskih subjekata, serije se formiraju na osnovi organizacijske strukture, odnosno sektora poduzeća. Tu postoji i jedna dvojba na koju je autorica ukazala: jesu li OOUR-i samostalni fondovi ili podfondovi?
