ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 387

Silvcstar Barletto vrlo brzo dokazao je pravi poslovni duh i nadmašio svog učitelja. Naime, iste 1567. godine, kad je izbio sukob među njima, Barletto je uspio otvoriti svoju knjižaru u Dubrovniku,

8 da bi dvije godine kasnije, po smrti Nikole Allegrettija, dobio i povlasticu kao državni knjižar. Ovaj slučaj neposredno govori o suradnji između različitih skupina dubrovačkih profesionalaca. Naime, pošto nisu imali novca platiti obećani miraz od 100 dukata svom zetu Silvestru, glazbenici Dominik i njegov sin Vivijan zamolili su dubrovačke vlasti za zajam od 60 dukata, obećavši ga vratiti za godinu dana i to odbijanjem od svoje redovite plaće. Za njih je istupio kao jamac kancelar Vilim Dondino iz Bologne.

85 Kao stoje ranije bilo slučajeva da su kancelari obavljali pojedine arhivske dužnosti, brinući ujedno i o uvezivanju knjiga, tako se dogodilo uskoro i s ovim kancelarom. Dana 10. siječnja 1570. zapisana je njegova molba da mu se poveća plaća zbog sređivanja trgovačkih knjiga, na čemu je, kako tvrdi, dugo radio. Pritom se pozivao i na brojnu obitelj. Pošto je molba usvojena, vlasti su mu dodijelile godišnju naknadu za taj posao od 15 perpera.

86 Tu je knjigu, kako piše u molbi, davao na uvid svakom knezu prilikom izbora, kako bi se trgovina što prije nastavila, uz potrebna jamstva koja su se davala (a causa che si vendano se uza perdervi tempo, e pleggiarie che si diano). Notari i knjižari međusobno su dobro surađivali. Ne samo daje Vilim Dondino ovdje jamčio za Barletta, već je još ranije, 1554. godine, ugledni notar Francesco Parisio bio izvršitelj oporuke knjižara Sebastijana Boisa. Kako je već rečeno, Silvestar Barletto naslijedio je u službi svećenika Nikolu Allegrettija 29. ožujka 1569. Tog je dana Malo vijeće prihvatilo prijedlog da ga se zaposli kao knjižara umjesto preminulog Allegrettija »radi izrade, popravka i uvezivanja knjiga koje su potrebne i bit će potrebne našem [Kneževul dvoru, s uobičajenom obvezom i isplatama.«

87 Sudeći po sadržaju molbe njegovog punca i šurjaka da mu pomognu otvoriti novu knjižaru, Silvcstar se želio osamostaliti već jeseni 1567., dok je još čekao na rješenje spora s Curciom Troianom. Održao se u službi dulje od tri desetljeća. Još krajem 1603. bio je aktivan, kad je po naredbi Senata morao procijeniti vrijednost knjige stihova talijanskog pjesnika, oko koje je izbio spor dvojice plemića.

88 Nepuna tri tjedna pošto je zadobio povjerenje vlasti i počeo raditi kao Cons. Rog. sv. 58, f. I83v-I84r. Ovaj detalj pod naslovom »svirači otvaraju knjižaru« spominje i Demović, M. Rasprave i prilozi iz. stare hrvatske glazbene prošlosti s biobibliograftjom. Zagreb : Glas Koncila, 2007, str. 323. Usporediti također Krekić, B. Miscellanea from the cultural life of Renaissance Dubrovnik, str. 148. Čini se da valja popraviti autorovo čitanje, jer se radi o Vilimu Dondinu, a ne o Gabrijelu Dondu. Omjer glasova bio je 28-13 u Dondinovu korist, kako navodi Cons. Rog. sv. 59, f. 203v-204v. Poznato je, također, daje Dondino vodio i seriju Detta, budući daje odlukom Malog vijeća 1576. usvojena njegova molba da ga se razriješi te dužnosti. Detta sv. 4, f. 6v. Die XXIX Mártii 1569. Sylvester Barletti librariiis crealus et aeeeptus fuit in locum quondam presbiteri Nicolai de Allegretto, pro conficiendis, resarciendis et ligandis libris quibus Palatium nostrum indigót et indigabit cum onere et solutione solitis et consuetis. (Cons. Min. sv. 49, f. 77v). Riječ je o pjesniku Giambattisti Marinu i njegovu djelu Rime, tiskanom 1602. u Veneciji. Knjigu je nabavio mladi vlastelin Klement Klementov Gozze i posudio je prijatelju i vršnjaku Džori Andrijinom Palmotiću. Pošto ovaj nije vratio knjigu ni poslije skore prijateljeve smrti, Klementov otac je sudskim putem zatražio povrat knjige, koju je Džore morao vratiti pod prijetnjom plaćanja vrijednosti knjige »koliko procijeni Silvestar knjižar«. O tome Pantić, M. Prvi dubrovački čitaoci kavaljera Marina. Prilozi za istoriju naše starije književnosti. 3-4(1957), str. 261.