ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 380
poreza. Drugi izvori daju nam njegovo puno ime i preciznije ukazuju na moguće podrijetlo: novi je knjižar Sebastian de Boiso iz Milana, 43 ili iz Venecije. 44 Kao stranac on se, u svakom slučaju, suočio s neobičnim iskušenjima u našem gradu, osobito s obzirom na prevrtljivu poslugu i optužbe zavidnih sugrađana. 45 Sebastian je i umro u Dubrovniku napisavši svoju oporuku 14. studenog 1554. Otvorena je 11. veljače 155 5. 46 Iako uz B oisovo ime uvijek stoji odrednica libraro, njegova se djelatnost pritom ipak pobliže ne precizira. Ne spominje ni djecu, već samo suprugu Vicu (la mia consorte Viza, ne pišući ništa o njenom podrijetlu). Spominje nekoliko dugova, riječ je o robi. 47 Uz uobičajene legate crkvama i želju da svećenik Ivan, kapelan Sv. Roka, održi mise za njega i njegove roditelje u crkvi Sv. Roka, imovinu ostavlja supruzi. Izvršitelji oporuke su kirurg magister Paolo i ser Francesco Parisio, kasnije čuveni notar Republike. Sebastijanova duga karijera pogodna je za početno istraživanje odnosa koji su tada vladali između vlade i činovnika, a kasniji knjižari tu nude još više detalja. Osim osobnih pitanja, na njegovom se primjeru izravno upoznajemo s domaćom izradom pergamenta za javne potrebe. Naime, 26. siječnja 1544. Senat je usvojio molbu koju je Boiso podnio s tim u vezi, odobrivši mu zajam od dvadeset dukata kako bi nabavio sredstva potrebna za izradu pergamenta. Boiso je naglasio daje za njegov posao neprekidno potrebna voda, a da se njom najbolje može služiti na jednom svom posebnom mjestu koje ima alle scaloze. 4 * Tu je kanio napraviti stjecište za vodu, kamo bi se slijevala iz više kanala, ali taj je zahvat nadilazio njegove platežne sposobnosti. Zato se obratio Senatu za pomoć. Uobičajena formula, koja počinje s Captum fuit de dando fidem et salvum conductum... Cons. Min. sv. 36, f. 296v. 43 Čučić, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s popisom tiskane građe, str. 110. 44 Stojan, S. Slast tartare. Marin Držić u svakodnevici renesansnog Dubrovnika. Zagreb-Dubrovnik : Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2007, str. 175. Vjerojatno je da je iz Venecije doputovao u Dubrovnik. Privlači pažnju trgovački ugovor o osiguranju za prijevoz robe (vuna, sukno i drugo po potrebi) iz Dubrovnika u Messinu, koji je 28. prosinca 1530. potpisao u dubrovačkom Notarijatu lo nobile Giovanni Boisso Francese, naveden u Div. Canc. sv. 119, f. 18r-v. Ovaj trgovac, za kojega se tvrdi da je podrijetlom Francuz, preziva se isto kao i naš knjižar i njegov je suvremenik, ali nemamo dokaza za njihovu međusobnu rodbinsku vezu. 45 Njegovo se ime spominje u sudskom zapisniku već 22. travnja 1528. godine. Imao je i kasnije neugodnih iskustava: jedna sluškinja mu je pobjegla 4. svibnja 1532., a druga ga je pokrala 14. travnja 1540. Vidjeti Stojan, S. Slast tartare. Str. 175. Posebna gaje neprilika zadesila 20. studenog 1532., kad se žalio da gaje trgovkinja Radula KovaČica više puta nazvala Židovom, jer je, ne plativši, uzeo kruh koji je prodavala. Pravdao se da gaje uzeo zato da bi ga odnio u službu Čuvara pravde, alTOfficio delli Justicieri. (DAD, Lamenta de Intus, serija 51, sv. 85, f. 65v). 4(1 Test. Not. sv. 40, f. 258v-259r. 47 Nabraja odjevne predmete, košulje i maramice. I sam je povremeno pozajmljivao novac na zalog pa je tako 11. prosinca 1532. od stolara Paska dobio u zalog »jednu žensku kapu crne boje ukrašenu crvenom kockom i zlatni prsten bez kamena« za svoj zajam od 22 perpera (Div. Canc. sv. 120, f. 219r). 48 Iako se ne može pouzdano odrediti gdje se nalazi ovo mjesto i na što upućuje citirani izraz, iz nastavka teksta čini se logičnim zaključak da je radionica bila smještena uz trasu dubrovačkog vodovoda, u Gružu, ili pak podno tvrđave Lovrjenac u zapadnom predgrađu Pile, gdje su se nalazile radionice za bojadisanje sukna (predio Kolorina).
